Do prvih cetinjskih kiša
Piše Bećir Vuković.
Ala se on namijenjao crkava, i nacija…
Vala, jeste, ako je broja…
Sveta nedelja. Komite na Cetinju, a vođa komita na svadbi u Podgorici. Mladi se vjenčali u Hramu u Podgorici. Vjenčao ih srpski sveštenik.
Komite, u – prijestonici – bore se protiv Boga i crkve, a njihov vođa, u – prestonici – veseli se na svadbi, a mlada i mladoženja vjenčali se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Potpisnik ovih redova, kao ni čitalac, ne traže bilo kakav odgovor u vezi rečenog, nego, samo, pitamo komite – da li shvataju o čemu se ovdje, dakle, radi..?
Imaju li komite toliko svijesti da – ukapiraju – šta je po srijedi..?
Ako ne shvataju, nema toga Boga koji im može pomoći, niti crkve u kojoj se mogu moliti, niti molitve koju će im Bog uslišiti..!!!
Kad se krene tim putem, ni Bog ne može da učini ništa više, i Bog digne ruke, tada, ni On ne može da smetne sa zlog puta !!!
(Da li će Crnogorci tako nastaviti i u vremenu koje dolazi, i u vremenu poslije kraja vremena, jedino će vrijeme odgovoriti…)
Ako crnogorski intelektualac (bilo kakav i bilo koji, i bilo kojeg verozakona), nema svijest o diskriminaciji Srba u Crnoj Gori, onda je to više nego tragično…
Jednom, sedeli smo Ranko Jovović i ja, sa izvesnim ministrom za kulturu, koji bi trebalo da je intelektualac. I, kaže mu Ranko: šta ovo raditi, jadan brate, što nas gonite ko zvijeri. Pa, ti si od dobre kuće, od najuglednijeg bratstva. Digni ruke od – onog Mila – bježi od onog zla. A, ministar se zakoprca, ko, koga, diskriminiše, gdje, kako, kad, o čemu pričate, a – neopranu kosu – poče probijati znoj…
Otišli smo preko Podgorice, gadeći se pečobraznih laži ministrovih, tobože – intelektualca. Koji sada planduje u mrskom Beogradu…
Uđete li u Knez Mihailovu ulicu, ili u ‘Mažestik’, samo Crnogorac za Crnogorcem promiče i zamiče. Taman podranio, i spustio se da popijem kavu, kad jedan ovdašnji Crnogorac, visoki funkcioner, trupi guzičetinom u fotelju, umal’ je ne skrši. Nogari se saviše…. (Ma, neću da budem kavaljer, nije bio čoek, bila je žena…)
Ako bilo koji Crnogorac duma da je – viši – značajniji – od bilo koga drugog, da je gospodstveniji, izabraniji, da je bogomdani, i isprednjačio, onda, lako može da se oklizne, i sjuri se u nešto vema gadno.
Tako su i NJemci okrenuli zlim putem..!
Samo ih treba ostaviti, i pustiti, i sami će sebi doakati…
(… Peko je jednom rekao da ih treba žicom ograditi, ali, Peko je njihov, a oni su Pekovi, pa da im ne smetamo…)
Došli smo u situaciju u kojoj ne možemo da pričamo o realnim stvarima. Babe i đilkoši sa ulice određuju čiji je taj i taj manastir, taj i taj grad, taj i taj dio neba…
Čiji je oblak crni iznad Belvedera, a čiji bijeli oblačić iznad Jezerskog vrha, a čija magla iznad Vrtijeljke…
Baba Anđa grmi sa govornice, taman ko što je siktala mlada Skojevka ’42, kad su počeli – lijevi zločini…
Još jednom da pročitamo šta piše na majicama djevojčica na takozvanom mitingu na Cetinju. Kakvi stihovi – obaveznom latinicom:
PUCAJ !!!
Ne možeš mi ništa,
Ja sam šćer Crne Gore,
Mene metak neće !!!
Meni pancir ne treba,
Ja imam crnogorsko srce.
Ko da puca..? To je pitanje na koje – neko – mora odgovoriti. Ko da puca u leđa djevojčicama koje još u školu ne idu. Gdje su te – Nevladine organizacije – da pitaju ne samo – roditelje – šta rade sa svojom djecom, nego da pitaju – oraganizatore – nego da pitaju – vođu komita – Đukanovića, šta je ovo..?
Poredite vođu komita Mila, koji aplaudira mladencima sa terase hotela „Podgorica“ (koji se vjenčali u Srpskoj pravoslavnoj crkvi), i sliku – djevojčica ispod deset godina, kojima su komite na majicama ispisale – PUCAJ !!!
Ima li predsjednik Crne Gore, i vođa komita Milo Đukanović – svijest – o ovoj poruci, ima li svijest o ovoj slici..?
Kakva može biti svijest onoga koji je na istoj – najvišoj funkciji – trideset godina, i sa toga mjesta i pozicije, trideset godina bori se protiv svog naroda – dijeleći ga, svađajući, prozivajući, progoneći, zlostavljajući. Pljačjajući do gole kože…
Kakvo je ovo – zlostavljanje – djece. Konačno, kakva svijest to može da napiše. Kakva – svijest – može da nacrta – metu – na leđima djevojčica sa kikicama..? Konačno, na šta je ta svijest – spremna..?
Crnogorski i romski pisac Nikolaidis, sa tribine, dok je govorio, pokazao je – srednji prst. Kome je – esteta – pokazao srednji prst..?
Odakle je pisac – izvukao – srednji prst, i – oliznuo – i, kome ga je – pokazao..?
Sa druge strane, neko – drugi – njemu je pokazao – srednji prst – što se tiče – apanaža – koje je zgrtao godinama, i godinama. Tolike apanaže prelile bi i Ivanova obilata korita..!
Do kada će trajati cetinjski protesti..?
Jedan trezveni Cetinjanin reče: do prvih cetinjskih kiša… !!!