Đukanovićeva bježanija se nastavlja: Nema hrabrosti i kondicije da istrči poslednju izbornu trku

Đukanović je na konferenciji za novinare u društvu tzv. predsjednice lažne države Kosovo Vjosom Osmani Sidriu, odgovarajući na pitanje kada se može očekivati ime predsjedničkog kandidata DPS-a i hoće li se on kandidovati, odgovorio da još ima vremena, iako se predsjednička trka uveliko zahuktava.

„Vremena ima još. To što još nijesmo saopštili ime kandidata, ne znači da na njegovom definisanju ne radimo veoma predano“, rekao je Đukanović. On je kazao da se, kao predstavnici ozbiljne politike, trude da sagledaju sve političke aspkete i nakon toga izađu sa kandidatom za koga vjeruju da može pobijediti na izborima. Podsjećamo da se već nekoliko dana odlažu sastanci i konsultacije opozicije, te da očigledno i dalje nema dogovora o tome ko bi umjesto Đukanovića izgubio na predstojećim predsjedničkim izborima.

Opozicione partije juče su opet razgovarali o mogućnosti da na predsjedničkim izborima nastupe sa zajedničkim kandidatom, što je bio nastavak sastanka koji se trebao održati u nedjelju, ali je odložen jer i dalje nema saglasnosti o zajedničkom predsjedničkom kandidatu. Bezizlaznost situacije u koju su svojim destruktivnim i štetočinskim djelovanjem doveli svoje stranke, očigledno je nerješiva za lidere opozicionih stranaka, pa su prvi put ušli u “cajtnot“ i jedini si koji i dalje nemaju kandidata na predstojećim izborima.

Nakon jučerašnjeg sastanka opozicije povodom dogovora oko zajedničkog predsjedničkog kandidata, oglasio se poslanik Liberalne partije Popović koji je naveo da je danas održan jedan u nizu sastanaka i da će se oni nastaviti za par dana.

„Konstatovali smo da vjerovatno nećemo imati zajedničkog kandidata. Biće ih više, lidera uglavnom. Koliko će kandidata biti biće poznato naredne nedjelje“, kazao je Popović.

Nakon političkog brodoloma na avgustovskim parlamentarnim izborima 2020. godine i gubitka apsolutne vlasti bilo je jasno da se Đukanović, njegova lažna stranka i sateliti ne umiju snaći u novonastalim okolnostima, da nemaju znanja, volje, ali ni unutrašnje snage za opoziciono djelovanje, prije svega konstruktivno i u korist državnih interesa. Sva njihova politička praksa se svela na destrukciju, opstrukcije i blokadu demokratske tranzicije, te aktivno djelovanje na izazivanje institucionalnog i vaninstitucionalnog haosa u zemlji.

Izjave Đukanovića su samo dokaz da se njegova bježanija sa političkog bojišta nastavlja, te da kako se obruč pravde oko njega sve više steže, on pokazuje da više nema ljudske hrabrosti i političke kondicije da istrči poslednju izbornu trku. Povlačenje bez borbe i nedostatak snage i hrabrosti da izađe na crtu kandidatima demokratskih snaga 19. marta su poslednji dokaz onim njegovim preostalim pristalicama da je sa njim politički završeno i da su sve njegove misli uprte na ono što ga je oduvijek jedino i zanimalo: očuvanje lične slobode i opljačkanog blaga od države i građana.