Đukanović u startu u minusu za preko 70.000 glasova: Diktator uvijek zadnji sazna da je izgubio izbore!

Piše: Predrag Petrović

Diktator uvijek zadnji sazna da je izgubio izbore. Tako je i u slučaju kandidata DPS-a za predsjedničke izbore Mila Đukanovića.

Gurnut je u izbornu utakmicu i ako se slobodno može reći da su njegove šanse za pobjedu isto kao što su bile Ivana Vukoviću na lokalnim izborima u Podgorici, koji su održani prije par mjeseci.

Politički i medijski centri koji imaju uticaja na politička dešavanja u Crnoj Gori gurnuli su Đukanovića u igru jer je to bio jedini način da se sa političke scene ukloni maligno političko tkivo i da se DPS oslobodi Đukanovića.

Pokušaji da se Đukanović privoli da dobrovoljno napusti politiku nijesu urodili plodom, jer i ako je DPS padao na svim lokalnim izborima ti porazi su pripisivani lokalnim funkcionerima DPS-a.

Od avgusta 2020. godine ovo je najpovoljniji trenutak da se DPS u potpunosti razvlasti, jer Milo Đukanović, zajedno sa Draginjom Vuksanović, ulazi u političku trku sa 70.000 glasova u minusu u odnosu na političke konkurente.

Brojke su neumitne i ne postoji ta akrobatika koja može značajnije da promijeni trenutno političko raspoloženje u Crnoj Gori.

Na lokalnim izborima u oktobru 2022. godine stranke okupljene oko Đukanovića su u Podgorici, zajedno sa Zetom, osvojili 36,6% ili u brojkama u minusu su za 29.159 glasova.

Kada se tome doda da su na lokalnim izborima u Nikšiću ostali u minusu za 7.048 glasova dolazi se do brojke da u dva najveća grada, koji čine 40% biračkog tijela Crne Gore postoji razlika od 36.207 glasova, a imajući u vidu da je u protekle dvije godine lokalna vlast u Nikšiću bila na visokom nivou, ova razlika je sada sigurno preko 40.000 glasova.

Ako se svemu ovome dodaju veliki porazi DPS osovine na lokalni izborima prije par mjeseci u Budvi, Danilovgradu, Pljevljima, Kolašinu, Žabljaku, kao i raniji u Beranama i Herceg Novom, kao i mala razlika u korist DPS-a u B.Polju i Baru, jasno je da je poraz Đukanovića toliko izvjestan da bi u ovu trku mogao ući samo neko ko ne živi u stvarnosti već u nekom svom univerzumu bogastva i moći.

Đukanović je gurnut da doživi politički debakl, obećanja da će mu neko uvesti birače sa strane je kao kada kockar ulaže zadnje pare da bi vratio izgubljeno bogatstvo.

Zato ovi izbori trebaju da budu praznik demokratije, a kandidati anti-Đukanovićeve osovine ne smiju dozvoliti da budu uvučeni u međusobni obračun jer to bi jedino moglo dati Đukanoviću šansu da nekim velikim bojkotom u drugom krugu dobije neku teoretsku šansu.

Naravno da će pojedini mediji i dio nevladinog sektor forsirati priču da bi jedina Đukanovićeva šansa bila da Andrija Mandić uđe u drugi krug.

Ova priča je usmjerena samo da se onemogući sasvim izvjestan ulazak Mandića u drugi krug i njegovu sigurnu pobjedu, a način kako će oni pokušati da građane Crne Gore ubijede da Đukanović očekivani poraz od 60.00 do 70.000 iz prvog kruga može pretvoriti u pobjedu je unaprijed osuđen na neuspjeh.

Crna Gora je poslije Momira Bulatovića i 25 godina apsolutističke vlasti DPS-a zaslužila da za predsjednika dobije narodnog kandidata, gospodina i domaćina koji će uspjeti da pomiri Crnu Goru i da je zajedno sa ostalim političkim partnerima povede putem političkog, ekonomskog, moralnog i svakog drugog preobražaja.

Zato pojedini političari treba da ostave sujete po strani, uz obaveznu marginalizaciju pojedinaca, koji žele da zaustave političke promjene započete tridesetoavgustovskom pobjedom.

Ne smije se podleći sitnim DPS prevarama pojedinih njihovih ubačenih bivših funkcionera, jer pored izvjesne pobjede na predsjedničkim izborima treba paralelno formirati vlast i u Podgorici, a DPS i Đukanovića poslati u političku prošlost.