Đukanović u političkoj komi probija dno: Organizator šverca sad tvrdi da je bilo više kriminala u poslednje dvije godine, nego za 30 godina njegove vladavine

Juče se oglasio predsjednik DPS-a i odlazeći predsjednik Crne Gore i po ko zna koji put potvrdio da je u poslednje vrijeme u bezizlaznoj političkoj situaciji, koja svakim danom postaje sve neizdržljivija po njega i njegovo okruženje. Vidno iznerviran smjenom Kentere sa čela ANB-a, politički preigran od strane Abazovića, koji je glasovima Đukanovićevih taster-poslanika postao premijer, a onda potpisao Temeljni ugovor sa SPC, Đukanović u očaju opet daje nesuvisle izjave, podiže tenzije i sije mržnju, a svoje političke protivnike naziva izdajnicima i velikosrpskim slugama.

”Niko od njih više nema takvu ambiciju osim onog koji je najmanji među njima, najpretenciozniji. Nije rijeć o Davidu nikakvom već o bratu Abazu slugi velikosrpstva”, poručio je juče Đukanović.

Prema njegovim riječim, GP URA i Dritan Abazović dobili su 2020. godine 5,5 odsto, “što ga ne preporučuje za mjesto premijera već za preživaljavanje parlamentarne stranke na margini parlamentarne scene“. Đukanović otvoreno ponižava inteligenciju građana, jer je upravo on tom istom Abazoviću dao mandat za sastavljanje vlade, pa se opravdano mora postaviti pitanje kako je of-šor patriota Đukanović mogao da “velikosrpkom slugi“ i lideru marginalne stranke povjeri mandat. Pogubljen u vremenu i prostoru, Đukanović daje izjave koje imaju problem kako sa istinom, tako i sa elementarnom logikom.

Iako je Abazoviću dao mandat bez 41 potpisa podrške, Đukanović sada vrši klasično pravno nasilje i gazi Ustav, a sve se pozivajući na “snagu institucija“, koje je uzgred razarao preko tri decenije. Đukanović je juče poručio da bi bilo dobro da se aktuelni premijer probudi iz sna, ali se mora konstatovati da odlazeći predsjednik nikako ne može da se pomiri sa činjenicom da ga je Abazović nasamario i iskoristio, usput mu redovno prijeteći “prijevremenim penzionisanjem“ i sklanjanjem sa javne i političke scene.

Očajno i tužno djeluje Đukanović kada pokušava da svoju lažnu stranku, koja je uvijek bila samo produžena ruka kriminala i mafije, odbrani od stava ogromne većine građana i demokratske javnosti da se radi o organizovanoj kriminalnoj grupi.

“To je bila teza koja poslužila za ujedinjenje opozicije. Poslužila je tom cilju i došlo je do promjene vlasti 30. avgusta 2020. Ipak, danas nakon dvije godine vidimo da nema leševa iz ormara prethodne vlasti, nemamo optužnica protiv bilo kog pojedinca iz izvršne i parlamentarne vlasti koju je predstavljala DPS“, kazao je Đukanović.

Očigledno odsustvo srama i stida kod Đukanovića prelazi sve moguće granice, pa nemušto pokušava da nam sve dosadašnje uhapšene “vedete“, od Verice Maraš (istaknute članice DPS-a), preko Vesne i Miloša Medenice, Petra Lazovića i Blaža Jovanića, do Đukanovićevog intimusa Veselina Vukotića, predstavi valjda kao “nestranačke ličnosti“ koje nemaju veze ni sa njim ni sa njegovim kriminalnim strankoidom. Iako ih je prvih par mjeseci branio i prijetio tužiocima i sudijama, očekivano je jučerašnje distanciranje Đukanovića od visokih službenika njegovog propalog režima, pa se s pravom postavlja pitanje koga će sve pustiti niz vodu u narednom periodu.

Na kraju, Đukanović je probio moralno dno, čak i za njegove “standarde“, tezom da je uvjeren  da će se ispostaviti da je bilo više “kriminala i izdaje tokom ove dvije godine nego što je to bilo za 30 godina vladavine DPS-a i nego što će se ikada dogoditi tokom političkog zivota DPS-a“. Ako je mislio da će ikoga u Crnoj Gori uspjeti da ubijedi u tu stupidariju, onda se mora konstatovati da je Đukanović u velikom problemu, i to ne samo političkom.