piše: Vladimir Đukanović, poslanik Srpske napredne stranke
Odavno potreba za srpskim jedinstvom nije bila tako izražena kao što je to u ovim momentima zbog zbivanja u Crnoj Gori. Najbitnije jedinstvo koje se mora pokazati je ono između svetovne i duhovne vlasti, odnosno između matice Srbije i Srpske Pravoslavne Crkve.
Simboza države i institucije koja je državu stvarala i koja je jedini istinski svjedok veličanstvene srpske istorije pokazala bi snagu od koje bi se mnogi zamislili. Na udaru nam je kako država, tako i naša Sveta Crkva. Danas nema mjesta sujetama, besmislenim ogovaranjima, dokazivanjima ko je kome šta prvi rekao i slično. Danas se jedino dokazujemo u borbi za srpski narod i ono što nas je očuvalo, a to su srpske svetinje.
Država Srbija je dužna da štiti Srpsku Crkvu, kao što je i Srpska Crkva dužna sve do učini da zaštiti vjerujući narod, ali i samu državu Srbiju. To je i činila kroz istoriju, jer naša otadžbina je padala pod silne okupatore, ali je Crkva čuvala postojanje države i našu istoriju sve do oslobođenja.
Okupatori i razne vlasti su dolazili i odlazili, ali Crkva nikada nije pala i ona je bila naš čuvar na ovim prostorima. Zato je Milo Đukanović odlučio da ovako žestoko udari po njoj, duboko svjestan da njenim uništenjem zabija smrtonosni udarac srpskom nacionalnom korpusu koji je tu istu Crnu Goru stvarao.
Udarac koji čini Milo Đukanović je pored toga što ga čini prema Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, zapravo i udarac prema Srbiji, jer srozavanjem i obespravljivanjem Srpske Pravoslavne Crkve kao poslednjeg bastiona u odbrani srpske istorije i srpskog imena u Crnoj Gori, briše se i uticaj Republike Srbije prema srpskom narodu u Crnoj Gori.
Šta je danas jedina veza Srbije prema našem narodu u Crnoj Gori do Srpska Pravoslavna Crkva koja ljubomorno čuva istinsku istoriju Crne Gore kao Srpske Sparte. Zato naša borba mora da bude mudra i odlučna.
Shodno ovakvoj ni malo prijatnoj situaciji u kojoj nas uvlače, mudrost i jedinstvo su nam preko potrebni. Otuda, kao vjernik i pripadnik veličanstvenog srpskog naroda, umoljavam trojicu najuticajnijih ljudi u Crnoj Gori među Srbima, a to su svakako Njegova Svetost Patrijarh Irinej, preosvećeni Mitropolit Amfilohije i predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić da se što prije susretnu.
Svakako, bitno je da zajednički pred narod izađu Njegova Svetost, kompletan episkopski savjet u Crnoj Gori, predsjednikom Srbije i svi srpski političarima u Crnoj Gori i da se tom istom narodu obrate, jer ta slika koja manifestuje srpsko jedinstvo je najsnažnija poruka koja bi mogla da se dogodi.
Svakako, shvatajući ogroman uticaj Mitropolita Amfilohija u Crnoj Gori, bilo bi dobro da poseban sastanak imaju on i predsjednik Vučić. Ukoliko su imali kakvih nesuglasica, a vjerujem u njihovu mudrost, da to raščiste i da dok traje ova žestoka bitka za naše svetinje i naše ime u Crnoj Gori zajednički rade i djeluju.
Ovdje nema mesta poltikanstvu i bilo čemu sličnom. Ovo je istorijski momenat gdje se besmislene nesuglasice ostavljaju po strani i teži se jedinstvu i odbrani onoga što nam je Gospod dao da čuvamo kao naš neodvojivi dio. Uostalom, imajmo uvijek na umu da su za vrijednosti koje danas želi Milo Đukanović u maniru posleratnih zlikovaca da do temelja uruši naši preci nekada davali glavu braneći ih. Ko smo mi danas, svakako mali pred onima koji su junački padali braneći naše svetinje i naše ime, da eventualno to ne poštujemo time što bi bili nejedinstveni? Taj luksuz nam niko nikada neće oprostiti.
Zato molim sve one koji u ovom momentu znače nešto u srpskom narodu, a predsjednik Srbije, kao neko ko je od naroda dobio ogromno poverenje i naše mudre vladike zajedno sa Patrijarhom kojima je Gospod dao da predvode vjerujući narod, da pokažu jedinstvo i zajednički rad na svakom koraku.
Kako budemo radili, tako nam Bog pomogao!