Đukanović optužio Abazovića neodrživim argumentima: Milo napao Dritana da je velikosrpski sluga a on kao i lider DPS-a priznao lažno Kosovo i genocid u Srebrenici?

Predsjednik Crne Gore juče je odgovorio premijeru Dritanu Abazoviću i kazao da kada se govori o Abazoviću nije riječ o Davidu već o bratu Abazu, slugi velikosrpstva.

” Kao i 2016. Tada je bio slogan Mi ili on. Prilično glupavo sročen slogan i znate epilog. Oni su izgubili. Niko od njih više nema takvu ambiciju osim onog koji je najmanji među njima, najpretenciozniji. Nije rijeć o Davidu nikakvom već o bratu Abazu slugi velikosrpstva. Lako ćemo izaći na kraj sa tim izazovim”, poručio je Đukanović.

Lider SKY stranke koja se konstantno suočava sa novim aferama je možda i poslednji koji može pričati o sluganskoj politici, naročito nekome ko pomno prati njegov rad. Poznato je da je Đukanović bio na čelu bloka za nezavisnu državu koju je 21. maja 2006. godine i osvojio na pokradenom referendumu, ali umjesto da napravi državu jakih institucija i državu svih njenih građana Đukanović se odlučio da napravi privatnu državu za sebe i svoje partnere a koja će biti najzavisnija država od svih u regionu.

Građanin je nosilac suvereniteta jedne države – a niko tog građanina nije pitao da li želi da njegova država prizna lažnu državu Kosovo, koja je za 80% građana Crne Gore nepostojeća država, odnosno srpska teritorija, niti ga je pitao hoće li ući u NATO alijansu. Podsjećamo, prilikom priznavanja lažne države Kosovo izbili su neredi u Podgorici, gdje je čak i mitropolit Amfilohije govorio da je to „najveća izdaja“ Crne Gore.

Niko takođe nije pitao građane Crne Gore žele li članstvo u NATO alijansi, već je to učinjeno odlukom u Skupštini Crne Gore. Brojni političari su se zalagali za održavanje referenduma o ulasku Crne Gore u NATO pakt, a tu su čak bili i neki političari koji podržavaju evroatlantske integracije Crne Gore. Referendumska kampanja pro i anti NATO bi se vodila na srazmjernom nivou gdje bi svaki građanin bio informisan o benefitima ali i problemima integracije Crne Gore u NATO. To se, nažalost, nije desilo, već je Đukanović ispunio obećanje svojim političkim mentorima iz Brisela i Vašingtona i nasilno uveo Crnu Goru u Alijansu.

Ipak, problem za Đukanović počinje upravo posle toga, jer kad je Crna Gora postala članica NATO alijanse, više se nije mogla tolerisati privatna država jedne porodice a za koju se osnovano sumnja da je učestvovala u kriminalnim radnjama koje se tiču šverca cigareta i opojnih droga. Crna Gora svakako ostaje pod Zapadnim patronatom ali postoje i neki drugi izvođači radova koji će raditi po nalogu stranog faktora, dok Đukanović polako počinje da predstavlja problem za međunarodnu zajednicu.

Kada on postaje problem? Po riječima političara ali i analitičara, crveni karton mu je dodijeljen još ljeta 2019. godine kada je, makar po njihovim riječima, pokušao da prošvercuje 26 tona kokaina u Sjedinjene Američke Države. Kako su analitičari govorili, sve je bilo u redu sa Vašingtonom, čak i šverc, ali u kontrolisanoj mjeri. Onog trenutka kada je Đukanović pokušao samostalno da obavlja biznis, dobio je blokadu i od tada je strani faktor pokušao da pronađe novog partner, recimo marionetu, koja bi ispunjavala zapadnu agendu ali koja ne bi bila kriminalizovana kao Đukanović. Bar po riječima političara.

Đukanović dakle optužuje Abazovića da je sluga velikosrpstva. A kako izgleda taj sluga velikosrpstva koji je Albanac, postavlja se pitanje?

Naime, važno je konstatovati da je Abazovićeva URA partija, ali i Demokratska Crna Gora Alekse Bečića, djelovala protivno interesima srpskog naroda. Treba li zaboraviti da ove dvije partije sprovode politiku da je Kosovo nezavisna država sa kojom žele da ostvare saradnju? Treba li zaboraviti da je Abazovićeva URA glasala za smjenu nekadašnjeg ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića zbog izjave gdje je navodno negirao genocid u Srebrenici a onda izglasala istu tu rezoluciju o genocidu u Srebrenici? Može li srpski narod zaboraviti etiketu od strane Parlamenta Crne Gore da je genocidan?

Ukoliko sve ovo ide Abazoviću u prilog da je sluga velikosrpstva samo jer pokušava da popravi katastrofalno narušene odnose sa Beogradom, onda neka tako i bude. Ali interesantan je taj pokušaj plasiranja teze da je samo zbog dobrih odnosa sa Beogradom i zbog regulisanja odnosa sa najvećom vjerskom zajednicom u Crnoj Gori, Srpskom pravoslavnom crkvom, Abazović najednom postao prihvatljiv za srpski narod i „sluga velikosrpstva“.

Svakom građaninu je itekako jasno da Đukanović ovom retorikom pokušava sam sebe da abolira i da sve vrati na nacionalistički teren optužujući jedno Albanca da je Srbin (?!?). Ipak, jasno je šta je po srijedi. Đukanoviću su vrata Zapadnih partnera zatvorena i Abazović je preuzeo palicu Zapadne politike za Crnu Goru. Zapadna politika prema srpskom narodu se očigledno nije promijenila, da jeste, ne bi se ni izglasale gorepomenute stvari koje su se izglasale. Ali se promijenila zapadna politika prema Milu Đukanoviću koji je očigledno postao smetnja stranim interesima u Crnoj Gori.

Tako da šefu SKY stranke sve ove etikete za Abazovića padaju u vodu kada se vidi šta je sve Abazović radio srpskom narodu u prethodne dvije godine. Jedno je jasno i to je fakat – premijer u tehničkom mandatu je krenuo u otvorenu borbu protiv kriminala i korupcije, koji je, makar prema njegovim tvrdnjama, oličen u predsjedniku Crne Gore i lideru DPS-a Milu Đukanoviću, i neće stati dok se posao ne dovede do kraja. Đukanović današnjom izjavom prosto pokazuje nemoć i pokušaj plasiranja nacionalističke retorike koja ne može da bude opšteprihvaćena zbog gorepomenutih činjenica. Argumenata mu očigledno nedostaje, i počinje da se koprca. Samo je pitanje dana kada će u potpunosti nestati sa političke scene Crne Gore kad će konačno ova država biti oslobođena organizovanog kriminala i korupcije, oličenom u prvom čovjeku DPS-a.