Đukanović i Montenegro: Trgovina drogom uz pomoć kriminalaca postala „jaka privredna grana“ Crne Gore!

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović politički je nadživio četiri američka predsjednika, a planira i petog. Zna se da je to uspio krađom izbora uz pomoć Zapada, ali i crnogorske mafije. To je jedan od razloga što je crnogorsko podzemlje, uz albansko, najjače na Balkanu i u samom vrhu evropskog kriminala.

Sumnje da je trgovina drogom uz pomoć kriminalaca postala „jaka privredna grana“ Crne Gore i te kako imaju smisla ako se samo malo zahvati ta žabokrečina; dovoljno je navesti samo najnoviju informaciju da je nedavno njemačka policija na brodu „Budva“, pod crnogorskom zastavom i sa crnogorskom posadom, u luci Hamburg zaplijenila pola tone kokaina. Kod takve sprege kriminalcima je životno važno da Đukanović ostane na vlasti, i oni su mu sa svojim kriminalnim metodama uvijek na raspolaganju.

PRLJAVE OPERACIJE

Predstojeće izbore u septembru Milo Đukanović ne može dobiti legalno, i zato panično sprema novu podvalu. Prošle izbore je dobio montiranjem bombastične afere o pripremi puča i atentata na njega, iz čega je zaključio da su afere i haos odličan ambijent za prevaru.

Nova konstrukcija zasnovana je na lažima da je opstanak Crne Gore ugrožen hibridnim ratom i „malignim ruskim uticajem“ u kome aktivno učestvuju Srbija i SPC preko Srba u Crnoj Gori.

Prva ideja bila mu je da prljavi posao umjesto njega uradi neko drugi. Pokušao je da prevari i zloupotrebi čitav NATO nametanjem stava da je odbrana njegovog režima, u stvari, odbrana alijanse.

Međutim, to bar za sada nije uspjelo. Nakon toga Milo se potpuno okreće komšijama, hrvatskom i albanskom faktoru, i naravno, već tradicionalno, crnogorskoj mafiji. Uz njihovu pomoć kreće surovi obračun sa onima koji mu nisu naklonjeni, prije svega Srbima i SPC. U tom obračunu ne biraju se sredstva i sve je dozvoljeno. Za pobjedu nisu dovoljni samo teror i sirova sila obične policije i specijalaca, nego se pored toga planiraju specijalne prljave operacije od strane crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) uz pomoć hrvatskih, albanskih i „kosovskih“ službi. Više se ne biraju sredstva jer neke informacije ukazuju da se, pored državnog, Milov režim odlučio i za klasični terorizam.

HRVATSKI FAKTOR

Svoju „predizbornu kampanju“ Milo je zamislio ovako – dok specijalne jedinice prebijaju i premlaćuju civile i vjernike, obična policija hapsi, saslušava i zatvara, ANB Crne Gore vrši perfidne pritiske i zastrašivanja. Nema nikakve sumnje da ANB to radi po uzoru na hrvatske, albanske i „kosovske“ tajne službe, s tim što najjače veze održavaju sa hrvatskom SOA. Crnogorskom režimu ne smeta što hrvatska tajna služba ima jaku agenturu u Crnoj Gori, pa i u državnim institucijama, zato što smatraju da oni u stvari čuvaju Milovu vlast i bore se protiv istog „neprijatelja“ na tlu Crne Gore. Nisu shvatili da se njihovi interesi samo trenutno poklapaju, i da Hrvatska ima svoje tajne teritorijalne planove koji u perspektivi ugrožavaju Crnu Goru.

Hrvatska u svom obavještajnom nastupu nastoji da kopira svoje velike mentore u primjeni hibridnog rata prema Srbiji i Crnoj Gori – prema Srbiji krajnje prljavo a prema Crnoj Gori suptilno. Hrvatska je izučavanju hibridnog rata posvetila veliku pažnju, ne da bi se od njega branila nego da bi ga mogla primjenjivati prema drugima, kako bi postepeno ostvarivala svoje teritorijalne i liderske ambicije na Balkanu. I laik može prepoznati podmuklu igru Hrvatske prema Crnoj Gori, najviše po nastupu nekih hrvatskih, ne baš bistrih generala.

Tako njihov ratni general Ante Prkačin jedan dan otvoreno svojata Crnu Goru i tvrdi da su Crnogorci u stvari Hrvati, a drugi dan hvali crnogorsku vlast i Mila Đukanovića. Njegove izjave su izvorno ustaške i rasističke: „Ja pogledam njihov parlament, oni stasiti, zgodni, visoki – to su Crnogorci, a oni mali, šugavi – to su srpski isprdci. Pogledajte samo Mila Đukanovića, dvometraš, a ima toliko i pameti.“

Ovaj zločinac je samo jedna od mnogih ličnosti iz Hrvatske koje se zalažu za prekid svih veza Crne Gore sa Srbijom i vezivanje za Hrvatsku. On to radi preko Milovog „mitropolita“ lažne crkve Miraša Dedeića, na koga ima veliki uticaj i sa kojim zajedno antisrpski nastupa u hrvatskim medijima.

UPOZORENJE MILANA KNEŽEVIĆA

Postoje osnovane sumnje da ANB već duže vreme priprema još grublje akcije klasičnog terorizma – likvidacije ličnosti koje smatraju opasnim za Milov režim. Jedan od lidera crnogorske opozicije Milan Knežević javno je upozorio da je planirana njegova likvidacija i pripremio svoju porodicu za takvu mogućnost.

Kako prenose neki srpski mediji, takve informacije dobila je naša služba bezbjednosti pri Ministarstvu spoljnih poslova preko generalnog konzulata u Cirihu. Nije čudno da je takva informacija procurila baš u Cirihu ako se zna koliko je jak albanski lobi u Švajcarskoj, i ako je tačna informacija da je za izvršioca angažovan Albanac Fljorim Ejupi.

Konkretna akcija mogla bi biti usluga „bratskih“ albanskih službi, kako bi i oni podržali Milov režim poput Hrvata. Ovde se lista tajnih pomagača Milovog obračuna sa Srbima proširuje, jer je dobro poznato da je Fljorim Ejupi agent CIA koga već duže vrineme štiti BND u Nemačkoj. Radi podsjećanja, Ejupi je klasičan terorista koji je izvršio teroristički akt podmetanja eksploziva pod autobus „Niš ekspresa“ kada je ubijeno 12 a ranjena četiri srpska civila. Pored toga, od strane srpskih bezbjednosnih službi osumnjičen je da je izvršio atentat na Olivera Ivanovića. Od odgovornosti (po svjedočenju nekih oficira KFOR-a) zaštitila ga je američka CIA.

ATENTAT U „KRAUN PLAZI“

Zbog osnovane sumnje da se crnogorski režim odlučio za klasični terorizam prema Srbima, postaje veoma aktuelan pokušaj atentata snajperom u hotelu „Kraun plaza“ u Beogradu, kada je ranjen poznati biznismen i donator SPC Miodrag Daka Davidović dok je sjedio i razgovarao sa vladikom Joanikijem. Po svemu sudeći, istraga je išla u pogrešnom pravcu jer je na osnovu ranjavanja Davidovića zaključeno da je on bio meta. Neki događaji nakon toga sve jasnije ukazuju da je meta bio u stvari vladika Joanikije. Putanju snajperskog zrna kojim je trebalo da bude likvidiran promijenio je otpor građevinskog stakla kroz koje je moralo da prođe i zbog toga je ranjen Davidović. Još jedan važan detalj kod ove istrage mora se imati u vidu – motiv. Staro je pravilo u istragama – ako nemate tragova koji vode prema izvršiocu ili naručiocu, izučite ko je imao motiv i interes da se neka ličnost ukloni.

Tek hapšenje vladike Joanikija u Nikšiću i činjenica da se crnogorski režim odlučio na takav korak, iako je to prvi utamničen vladika SPC nakon pada Berlinskog zida, jasno pokazuje kolika je on smetnja i „opasnost“ za crnogorski režim. Uostalom, zašto bi nekome drugom, sem crnogorskom režimu, smetao vladika koji se bavi isključivo vjerskim pitanjima i zaštitom SPC u Crnoj Gori?

Kako sada stvari stoje, Milov režim će, kao i do sada, u narednom periodu morati da koristi usluge kriminalaca. Dva suparnička klana, Kavački i Škaljarski, međusobnim obračunima i likvidacijama ofarbali su u crveno beogradski i budvanski asfalt.

Ako se crnogorski režim stvarno odlučio za klasični terorizam prema Srbima i likvidacije važnih ličnosti iz crnogorske opozicije i SPC, imaju zaista velike mogućnosti da to urade preko crnogorske mafije.

Nije samo motiv ono što pojačava sumnju da je naručilac likvidacije vladike Joanikija neko iz crnogorskog vrha. Za pokušaj likvidacije upotrebljen je snajper, a on je kao efikasno sredstvo obračuna na ovim prostorima prisutan uglavnom kod crnogorskih klanova već desetine godina.

HAOS I POMETNJA

Na osnovu nerazumnih državničkih odluka i pogrešnih diplomatskih poteza vidi se nastojanje Mila Đukanovića da izazove pometnju i haos kako bi u toj zbrci lakše lažirao izbore. Zato pokušava da zastraši, dezorijentiše i zbuni Srbe u Crnoj Gori i parališe sve njihove aktivnosti, pa i one vjerske. Da bi to postigao, veoma je važno da preseče ili bar ometa njihove veze sa Srbijom. Dokle Milo može da ide i šta sve može da zloupotrijebi vidjelo se kroz zanemarivanje ekonomskih interesa zarad stvaranja konfuznog ambijenta. Bez ikakvog razloga pred turističku sezonu zabranio je ulazak Srbima u Crnu Goru, iako iz Srbije tamo tradicionalno odlazi najviše turista. U znak podrške i formiranja nekakvog antisrpskog fronta, Hrvatska je postupila isto. Zajedno pokazuju da je mržnja jača od razuma i da antisrpstvo vredi platiti ma koliko koštalo.

Paniku u crnogorskom vrhu izaziva činjenica da njihove akcije nisu uspješne i da propadaju jedna za drugom. Zastrašivanje putem terora nije uspjelo i čak izaziva kontraefekat. Prljave operacije i akcije ANB takođe su propale jer su izgubile neophodnu tajnost kao ključni element uspjeha. Mafija ima smisla za konspiraciju i prljave poslove, ali sada su i te veze provaljene i pod lupom. Teško da mogu učiniti nešto drastično a da istovremeno sakriju tragove do naručioca. Neosnovani diplomatski antisrpski potezi su pod velikim pritiskom vlastitih državljana koji žive od turizma i ne mogu se dugo održati. Tako u ovom trenutku figurira procjena da Milo Đukanović, bez široke nezakonite i slijepe podrške Zapada i njihovih moćnih obavještajnih službi, ne može lažirati, pa tako ni dobiti, predstojeće izbore.

(izvor: Pečat.co.rs)