Đukanović, DPS i HOS vs. Patrijarh Porfirije, Zafranović i Štulić

Nelegalni i neprijavljeni protesti ekstremista i šovinista pod patronatom poražene DPS, koji već godinu dana Crnom Gorom šire mržnju, razdor, otvoreno pozivajući na konačan obračun sa izdajnicima i neprijateljima države, ugrožavajući ljudima zagarantovana ljudska prava i slobode, pozivajući na rušenje ustavnog poretka i marionetske vlade, na Cetinju su 4. i 5. septembra umalo dovele do tragičnih posledica, a svoju kulminaciju su dostigle juče.

Sa protesta na kojima se pjevaju ustaške, tompsonove pjesme i psuju četničke majke, jure se izdajnici i bagra, od juče psuju muslimanske majke, na kojima se pale gume i lete meci, može se jedino okotiti fašizam do sada neviđen na crnogorskom tlu, pa smo brzinom svjetlosti ušli u sledeću fazu karakterističnu za taj pokret iz prve polovine 20. vijeka: presretanja i psovanja odbornika po ulicama, fizičkih napada na neistomišljenike, a onda ni puštanje krvi po ulicama i trgovima naše države nije daleko.

Predsjednik opštine Tuzi Nik Đeljošaj juče je bio jasan: ‘’Kreirana atmosfera linčovanja je neprihvatljiva. Najoštrija osuda pominjanja roditelja političarima i u ovom slučaju preminulog, je dokaz klasičnog nevaspitanja. Rulja koja vrijeđa majku na vjerskoj osnovi je alarm za političare i medije da prestanu sa linčovanjem zbog političkih razloga. Političke razlike će postojati ali ovakvo dno dna nije zabilježeno.’’

Koliko god se trudili juče predstavnici pojedinih satelitskih stranaka DPSa da se ograde od užasnih scena sa Cetinja, ne mogu se abolirati od odgovornosti za atmosferu linča koju kreiraju punu godinu dana od sloma koji su doživjeli na izborima 30. avgusta prošle godine, trujući i zagađujući javni prostor preko svojih medija svakoga dana, huškajući na sukobe i nemire, jer kao suštinske antidemokrate i autokrate ne mogu da se pomire sa činjenicom da su građani, u nemogućim uslovima, uspjeli biračkim listićima da ih poraze i smjeste u opozicione klupe. Što se tiče kolovođa i kreatora ove atmosfere linča okupljenih u samom vrhu DPS, oni se i ne trude, ni kao pojedinci ni kao stranka, da se ograde od ekstremizma, šovinizma, nasilja i terora, već svakim svojim činom i saopštenjem, najavom daljih akcija sličnog tipa, probijaju ono ‘’dno dna’’ koje je juče u svom komentaru pomenuo i predsjednik opštine Tuzi Nik Đeljošaj.

Prije onih slika užasa i nemira na Cetinju, tzv. predsjednik Crne Gore se evakuisao na sigurno, ostavljajući svoje pristalice da za njegov račun i očuvanje njegovog opljačkanog blaga, pokušaju da spriječe, a pod komandom njegovog ličnog savjetnika Veljovića, ustoličenje mitropolita Joanikija, ponize državu Crnu Goru i predstave je onakvom kakvom je opisao nekoliko dana kasnije i sam Đukanović u Nikšiću- jedinu članicu UN i nezavisnu državu koja nema svoju vladu.

Poslije propasti školskog primjera puča na Cetinju, Milo Đukanović se očekivano ušuškao u Zagrebu gdje se najodvratnijim rječnikom odnio i prema većinskom narodu države na čijem je čelu, prema mitropolitu Joanikiju, patrijarhu Porfiriju, SPC, zvaničnoj Srbiji, jasno stavljajući do znanja svima da sa ekstremizmom, zapaljivom retorikom i kreiranjem atmosfere linča neće stati.

Tamo gdje je u Zagrebu stao šef DPSa nastavio je dobitnik najvećih državnih nagrada, Trinaestojulske i Njegoševe nagrade, Milorad Popović gostujući u emisiji kod Velimira Bujaneca, prononsiranog ustaše, gdje je referisao svom ustaškom domaćinu o situaciji na Cetinju od 4. i 5. septembra, govoreći da je bio tamo gdje svako treba da bude- na barikadama.

Govoreći sa pozicija ideologa paljenja guma na Belvederu i pucanja za sad samo u nebo, razrađivao je dalje strategije djelovanja, ali najzlokobniji momenat njegovog sramnog gostovanja bila je najava građanskog rata u Crnoj Gori te reperkusije toga horror scenarija na samu Hrvatsku.

“U slučaju nestabilnosti u Crnoj Gori, građanskog rata, Dubrovnik i južni dio Hrvatske bit će u velikom problemu! Krenut će izbjeglice i sve ono drugo što nosi unutrašnji rat, koji je najgora moguća zamisliva vrsta rata, pogotovo u jednoj maloj zemlji gdje su ljudi podijeljeni u obiteljima, u bratstvima, u plemenima’’, briljirao je Popović. Zaslužni DPS kulturni radnik Popović, padom starog režima, ostajući bez ničim zasluženih privilegija, pridružio se jednom od vođa pobune Andreju Nikolaidisu i medijskoj DPS radnici Tamari Nikčević, koji su nedjeljama unazad situaciju u Crnoj Gori označili kao onu sličnu u Sarajevu iz aprila 1992, dakle, na samoj granici oružanog sukoba.

Kako je ustaški domaćin Bujanec objavio na svom fb profilu, “nakon sjajnog intervjua dragog gosta s Cetinja, Milorada Popovića, ugledni crnogorski književnik i osvjedočeni prijatelj Hrvatske, sastao se sa zastupnicima Domovinskog Pokreta u Hrvatskom državnom saboru – generalom HOS-a Antom Prkačinom i najpopularnijim ministrom kulture, dr. Zlatkom Hasanbegovićem’’. O njihovom odnosu prema Srbiji, srpskom narodu, SPC, pravoslavlju, mislimo da nikome nije potrebno dodatno uzimati vrijeme, ukratko, radi se o negatorima zločina u Jasenovcu, otvorenim propagatorima ideja ustaštva i svega anticivilizacijskog što je moguće zamisliti u 21. vijeku, toliko ekstremnih i ostrašćenih da su čak i za Tuđmanov desni HDZ predstavljali teret koji su morali odbaciti. U takvom društvu se naš dobitnik najvećih državnih priznanja osjećao prijatno i ugodno, što je sramota ne samo njegove DPS i Mila Đukanovića, nego i cijele Crne Gore.

Sa druge strane, juče je objavljena informacija na zvaničnom Instagram nalogu Patrijarha srpskog Porfirija da je u prijateljskom razgovoru koji je on sam inicirao, veliki reditelj Lordan Zafranović predstavio njemu i Maji Gojković, ministarki kulture u vladi Republike Srbije, novu verziju scenarija filma o stradanju u logoru Jasenovac, čija osnova je tekst Arsena Diklića „Djeca Kozare“.
‘’Realizaciju filma o stradanju nevinih u Jasenovcu, a posebno dece, svi koji imaju mogućnost treba da pomognu. Tema apsolutnog zla, čija je manifestacija logor u Jasenovcu, jedna je od večnih umetničkih tema koja nikad neće biti iscrpljena’’, naveo je patrijarh Porfirije u svojoj objavi na Instagramu.

Lordan Zafranović, jedan od najvećih jugoslovenskih sineasta čiji se opus prepoznaje po filmovima posvećenim zločinima u NDH je krajem 1980-tih i početkom 1990-tih bio zabranjen u Hrvatskoj, a Tuđmanova HDZ ga je praktično protjerala iz zemlje, ne ostavljajući mu ni najmanju mogućnost za rad. U filmu „Testament“ iz 1986, povodom suđenja ratnom zločincu Andriji Artukoviću, sam Zafranović se pita „Zašto snimam ovog oronulog starca?“ i odgovara: „Da bismo imali pravo da govorimo o zločinu tuđina, moramo najprije govoriti o zločinima onih koji su izašli iz vlastitog naroda.“

Dakle, sa jedne strane imamo Mila Đukanovića, Veselina Veljovića, Milorada Popovića i njihove politički i vrijednosno bliske: Marka Perkovića Thomspona, Bujaneca, Anta Prkačina, Hasanbegovića. Sa druge strane, Patrijarha srpskog Porfirija koji moli sve za pomoć i realizaciju višedecenijskog projekta Lordana Zafranovića, patrijarha Porfirija koji na vijest o pobjedi lijevo-zelene koalicije na lokalnim izborima u Zagrebu šalje sledeći telegram:
‘’Svojevremeno je veliki zagrebački pesenik Branimir Džoni Štulić pevao kada Zagreb izranja iz sna, što me je podstaklo da izrazim nadu, koja je, uostalom, i nada svih žitelja ovog lepog grada, da je pred nama novo jutro koje će promeniti sve’’

Ogromna većina građana Crne Gore je okrenuta budućnosti, miru, prosperitetu svojih porodica i ličnoj sreći, a ne DPS ekstremizmu i ratnohuškanju, ali se uvijek mora imati u vidu činjenica da je za nesreću potreban mali broj zlih, opasnih i ljudi spremnih na sve. A upravo su takvi okupljeni u vrhu kriminalne DPS, koji su pokušavajući da spasu sebe i svoj kriminal spremni da zapale svu Crnu Goru i pokopaju sve njene šanse za pomirenje, napredak i obnovu na svim poljima i u svim pravcima.

Poslednji je čas da i Vlada i državni organi stanu na put narastajućem fašizmu, sasijeku zlo u korijenu i daju ključan doprinos u kreiranju društvenog ambijenta rasterećenog svih oblika ekstremizma i šovinizma.