Dok drugi predsjednički kandidat Andrija Mandić žali zbog podjela u kojima je učestvovao u Crnoj Gori, a koje su zarobile državu faktički od referenduma 2006. godine, Milo Đukanović očigledno to ne planira da uradi. Čitavu svoju kampanju Đukanović bazira na širenju etničkih i nacionalnih tenzija, međutim, ovoga puta su stvari sasvim drugačije. Đukanović nema sa kim da odigra tu utakmicu.
Đukanović je čak i svoj prvi predizborni spot bazirao na promociji nezavisne Crne Gore iz 2006. godine. To samo potvrđuje da on na tim referendumskim podjelama želi da nastavi da vlada i ne smeta mu što produbljuje nacionalni jaz, koji je odavno produbljen u Crnoj Gori.
„Srećna nam nezavisna, međunarodno priznata država Crna Gora. San naših predaka, naša stvarnost, budućnost naših potomaka. Neka je vječna Crna Gora“, kazao je Đukanović te davne 2006.
Narator tvrdi da je Đukanović imao prekretničku ulogu u snažnom zaokretu Crne Gore ka društvu zapadnih vrijednosti. Sačuvali smo mir, ljudske živote i materijalna dobra tokom građanskog rata 90-ih i NATO bombardovanja 1999. godine.
Očuvanje mira, kako se sa druge strane govori u Đukanovićevom spotu, zasigurno nije nešto po čemu je Đukanović bio poznat tih 90-ih godina. Počevši od napada na Dubrovnik pa preko progona članova Liberalnog saveza zbog drugačije političke pozicije, ali i činjenice da je tokom bombardovanja kao najveći veleizdajnik potrčao u Brisel dok su bombe padale po Zeti, Podgorici, Murinu…
Građani Crne Gore se, na njegovu žalost, vrlo dobro sjećaju političke karijere Mila Đukanovića, 90ih godina, ali i svega onoga što su dobili prilikom formiranja nezavisne države Crne Gore. Jasno je da period nakon formiranja države nije bio slavan po Đukanovića jer su ga upravo tadašnji opozicioni prvaci optuživali da je državu formirao kako bi sačuvao sebe i svoje biznis partnere od očiju stranih sudova, koji su ga mnogo puta optuživali za kriminalne radnje.
I pticama na grani je jasno da Đukanović ponovo ulazi u predsjedničku trku samo da bi sačuvao svoj imunitet. Ali isto tako je jasno da Đukanović više nema ni promil šanse za pobjedu i da će izgubiti od bilo kog kandidata koji uđe u izvjesni drugi krug predsjedničkih izbora. Naročito ukoliko se vodi nacionalističkom retorikom.
Međutim interesantna je jedna činjenica koja je novina na političkog sceni Crne Gore. Naime, Đukanović nema sa kim da priča o nacionalnim temama. Svi njegovi iole relevantni protivkandidati vrlo dobro znaju ko je on i šta on predstavlja za Crnu Goru i njeno društvo. Naročito se u tome ističe predsjednik NSD-a Andrija Mandić koji širi pomiriteljsku retoriku i koji je glavna tema u Crnoj Gori ovih dana. Mandić je jasan – sa lopovima nema pomirenja, ali sa onima koji su siromašni a koje je DPS zaluđivao svih ovih godina se trebamo pomiriti. Lopove, jasno je, procesuirati.
Nema ni druga ni prijatelja ni kuma kojeg nije pustio niz vodu.
Svaki pravi Crnogorac bi potpisao sve sto za njega kazu oni koje je sam birao za prijatelja, druga, kuma. A o OVOME niko ko ga zna nema lijepu rijec.
Najveci evropski ratnohuskac. Cim on izadje i pocne svoj ratnohuskacki performans, ne ceka se ni par sati i desi se neki atak na crkvu, djecu, starce,zene i ostalu populaciju na koju pecinci imaju petlje da napadnu jer udaraju na ranjivu populaciju.
Tutu kako je ON skupio tri prsta