Bivši predsjednik države Milo Đukanović osokoljen dobrim izbornim rezultatom DPS-a u Podgorici, odlučio je da iskoristi povoljan trenutak i pokuša da utiče na postizborne pregovore odnosno učesnike pregovora.
On je juče izjavio da je Crna Gora u potpunosti ruinirana u protekle četiri godine i da smatra da su lokalni izbori u Podgorici indikativni, jer govore da vladajuće partije sa državnog nivoa nemaju većinu u glavnom gradu.
„Na početku smo očekivanog procesa otrežnjenja javnosti i konsolidacije građanske Crne Gore“, kazao je Đukanović u Budvi u okviru bezbjednosnog „2BS foruma“.
„Čista je slika i neće da je vidi onaj ko nema hrabrosti da napravi ozbiljne poteze. A ko nema hrabrosti – tu nema ni ‘d’ od državnika. Tu šansu imao je Spajić prošle godine – PES je imao 23, DPS 21, više nego dovoljno za većinu, i to da se vlast vrši ne četiri, nego osam godina. Ali on nije imao hrabrosti. Međutim, Milatović je sada pred istim tim iskušenjem. I njemu je slika jasna. On ne vidi svoju budućnost sa velikosrpskim nacionalizmom Mandića i Kneževića. Posvađan je sa svojim dojučerašnjim kolegom Spajićem. Njemu je jasno sa kim može da sarađuje“ – kazao je bivši lider DPS-a.
Ovakva izjava se može protumačiti kao Đukanovićevo čikanje Milatovića, da prihvati poziv DPS „građanista“ i distancira se od onih koji su prije četiri godine svrgnuli DPS sa vlasti na državnom nivou.
Đukanović je udario na hrabrost sada pomalo indisponiranog Milatovića u nadi da će i njega privoliti da uđe u DPS-ovu orbitu, kao nekada Darka Pajovića, koji je 2016. godine pružio ruku davljenicima iz DPS-a kako bi ih održao na vlasti.
Pajović bio epizodni glumac
Nekadašnji lider „Pozitivne Crne Gore“ Darko Pajović ostao je upamćen kao čovjek koji je bio glavni akter jedne od najvećih političkih prevara u istoriji crnogorske političke scene. „Pozitivna Crna Gora“ pod medijskom potporom „Vijesti“ osnovana je 2012. godine i predstavljena kao proevropski građaniska partija lijevog centra, koja je trebala da pomogne u procesu oslobađanja Crne Gore od destruktivnog režima Demokratske partije socijalista i njihovih satelita.
Međutim, samo četiri godine kasnije, zarad obećane funkcije i benefita lider „Pozitivne“ u saglasnosti sa najbližim saradnicima je odlučio da 27. januara 2016. sa svoja tri glasa u Skupštini Crne Gore spasu uzdrmanu Đukanovićevu Vladu.
Vladi tadašnjeg premijera Mila Đukanovića izglasano je povjerenje sa 42 poslanička glasa, pri čemu su osim dijela vladajuće koalicije Demokratske partije socijalista i manjinskih nacionalnih stranaka, za podršku Vladi glasala i tri poslanika opozicione Pozitivne Crne Gore.
Tada su „pozitivci“ predvođeni Darkom Pajovićem i Azrom Jasavić u Milovo ime pozivali čitavu opoziciju da uđe u izvršnu vlast, kako bi i oni osjetili čari vlasti pod vođstvom DPS-a, što je odbijeno.
U znak zahvalnosti za dobro odrađeni zadatak Pajović je 1. juna 2016. postao predsjednik Skupštine Crne Gore, a kasnije i ambasador u Kini. Nakon što je učestvovao u velikoj prevari građana, završio je na smetlištu političke istorije.
Da li će se istorija ponoviti?
Osam godina kasnije i Jakov Milatović se nalazi pred sličnim iskušenjem. Međutim, situacija je mnogo drugačija, jer Milatović već ima funkciju, koju mu je omogućio veliki dio građana koju su godinama trpjeli teror Đukanovićevog režima. Takođe, sada se radi o vraćanju DPS-a na pozicije odlučivanja, a ne u njihovom održavaju na vlasti.
Milatović sada može da napravi Pajovićevu grešku i dobije epitet izdajnika, ukoliko bi aminovao pregovore i saradnju Pokreta za Podgoricu, odnosno liste „Za bolju Podgoricu“ sa DPS-om. To bi vjerovatno označilo i početak kraja njegove političke karijere.
Velike ambicije pojedinaca sa pomenute liste se kose sa zdravim razumom, a Milatović bi trebao kao glas razuma da utiče da se situacija u Podgorici riješi na najbolji mogući način, kako za građane, tako i za grad.
Iako Đukanović ovih dana slavi sa vrhuškom DPS-a zbog izbornog rezultata, oni koji bi mogli da im poremete slavlje su upravo Milatović i koalicija liste „Za bolju Podgoricu“.
Sve u svemu, vidjećemo da li će opet nakon osam godina DPS, obećanjima i praznom pričom o ugroženosti države, namamiti pojedince da im se priklone u tzv. bici za odbranu proevropske i građanske Crne Gore, a u zamjenu za par funkcija odnosno fotelja.