Đoković 23, hejteri 0: Zašto je Novak najveći šampion svih vremena

Na putu ka poslu pred finale Vimbldona 2019. godine, vidio sam čovjeka u bijeloj trenerci kako hoda sam u uličici iza „Sveengleskog kluba“. Morao sam da trepnem da bi povjerovao – to je bio Novak Đoković! Iscerio sam se zbog tog nevjerovatnog prizora, a on mi je uzvratio osmijeh.

To je bio najveći (i najocrnjeniji) teniser u istoriji, koji dolazi na posao kroz ulaz za medije, a ne za VIP goste.

Mlađani čuvari su takođe bili šokirani kada su ga vidjeli. „Gospodine, da li možemo da vam pomognemo, da ponesemo Vaše torbe?“, upitali su oni.

„U redu je“, zahvalio im se on.

„Možda možete da mu pomognete da ponese trofej kada bude pobijedio“, dobacio sam.

Đoković i radnici obezbjeđenja su se nasmijali. Bio je to trenutak predaha u napetom danu koji će se okončati Novakovom pobjedom nad Rodžerom Federerom nakon petočasovne borbe.

Tako je svoj susret na Novakom opisao kanadski sportski novinar Kristofer Džonson, u autorskom tekstu na portalu „Grend slem magazin“.

Bila je to jedna od najvećih pobjeda u istoriji tenisa. Đoković je spasao meč tako što je navukao svog protivnika da izađe na mrežu u ključnom trenutku, nastavlja Džonson.

Rodžer nikada više nije osvojio neki značajniji turnir, a nekoliko godina kasnije uplakano se povukao iz profesionalnog bavljenja sportom. Đoković je bio pored njega, kao podrška.

To finale bilo je upečatljivo i zato što su mnoge moje kolege u novinarskim prostorijama, koje idealizuju Federera, navijale protiv Đokovića.

Slične scene sam vidio širom svijeta od kada sam 2006. počeo da prenosim teniske događaje.

Čak i ako zanemarite statistike i tvrdite da su drugi teniseri najbolji svih vremena, očigledno je da je Novak morao da se suoči sa više mržnje i predrasuda od bilo kog sportiste u novijoj istoriji.

Oni su počeli da ga mrze zato što je izazvao njihove heroje Rodžera Federera i Rafaela Nadala.

LJudi iz država članica NATO-a, koji je bombardovao Beograd 1999. godine, nisu mu verovali zato što je iz Srbije, a otac mu je sa Kosova i Metohije.

Oni ga nisu voleli zato što je pobeđivao u dugim, iscrpljujućim mečevima. Optuživali su ga da pravi preduge pauze između poena, da simulira povrede kako bi dobio dodatne tajm-aute i da pije mistične bućkuriše, kao da bi čarobni napitak pomogao u borbi sa Rodžerom ili Rafom.

Novinar Rojtersa mi je u Australiji 2011. godine rekao da bi grend slemovi trebalo da se igraju u dva dobijena seta, kako Đoković ne bi mogao da koristi svoju superiornu izdržljivost i savlada Federera i Nadala. „Ovo je tenis, ne maraton“, tvrdio je on.

Ben Rotenberg, koji nije imao nikakvog novinarskog iskustva prije nego što je postao poznat zbog napadanja tenisera i iskusnih novinara, prikupio je hiljade sledbenika na društvenim mrežama šireći istu ideju – kako bi tenis trebalo da promijeni pravila da Đoković ne bi mogao da iscrpljuje svoje rivale!, naveo je u tekstu kanadski teniski novinar.

Njegova saradnica i voditeljka podkasta Kortni Nuen – advokatica koja takođe nema nikakvog iskustva u sportskom novinarstvu – rekla mi je u Rimu da ljudi mrze Đokovića zato što se „previše trudi da bude dopadljiv“.

Ponašajući se kao siledžije iz školskog dvorišta, tražili su svaku moguću priliku da Novaku pripišu neki skandal.

Prije finala Indijan Velsa 2016. godine, direktor turnira Rejmond Mur pozvao je novinare na neformalni branč, gdje se našalio da bi volio da u narednom životu bude teniserka.

„Da sam ženski teniser, svaki dan bi se na kolenima zahvaljivao Bogu da su Rodžer Federer i Rafael Nadal rođeni, zato što oni nose ovaj sport“, rekao je Mur.

Nuen i Rotenberg ne samo što su predvodili bijesnu rulju koja je zahtijevala Murovu smjenu, već su i zaskočili Đokovića nakon što je pobijedio u finalu. Oni su njegove komentare o tom incidentu izvukli iz konteksta i zahtijevali od njega da se izvini zato što je rekao da bi muškarci i žene trebalo da se založe za svoje interese u pregovorima sa turnirima.

Đoković se na kraju sastao sa teniskim funkcionerima Bili Džin King i Kris Evert kako bi razgovarao o svojim komentarima. To je osnažilo njegove hejtere, koji su pokušali da ga predstave kao ženomrsca.

Oni su ga optužili da je krenuo u „ofanzivu šarma“ tokom Rolan Garosa 2016. godine. Tokom Dječjeg dana, kada se većina izvještača odmarala pred početak dvonedeljnog turnira, vidio sam Đokovića kako nakon treninga dijeli autografe svakom djetetu na stadionu.

Za vrijeme turnira trudio se da se našali sa svim dječacima koji dodaju loptice i ostalim osobljem na turniru. Kada je savladao Endija Marija u finalu, sunce je ponovo sinulo nakon pune dvije nedelje kiše i oblaka. Ali umjesto da proslave njegov uspjeh, njegovi kritičari su gunđali kako nije igrao ni protiv Rodžera ni protiv Rafe.

Tokom Novakovog pada forme 2017. godine, hejteri su se nadali da će se penzionisati. Mnogi reporteri su se naljutili kada ih je pretekao u trci do pres-sobe nakon poraza od Dominika Tima na Rolan Garosu.

Od njega su zahtijevali da ode na operaciju lakta, što je Đoković odbijao zato što više voli prirodne lijekove. Čak i nakon operacije, nakon koje je Novak plakao danima, optužili su ga da koristi nedozvoljene supstance kako bi ubrzao svoj povratak na teren.

Mržnja prema Novaku rasla je što je on više pobjeđivao. Đoković, Nadal i Federer su odbili da se predaju mlađim izazivačima poput Tima, Zvereva, Cicipasa, Kirjosa i drugima. Sva tri člana „Velike trojke“ su želela da karijeru završe sa najvećim brojem grend-slem titula, ali je samo Novak to otvoreno priznao. Novinari su ga opet napali.

Mržnja prema Novaku naizgled je doživela je vrhunac 2020. godine, kada su organizatori Ju-Es Opena odlučili da ga diskvalifikuju nakon što se linijski sudija Laura Klark slučajno našla na putanji njegove loptice.

Ali to nije bilo ništa u poređenju sa ružnim događajima početkom 2022. godine. Rotenberg i drugi su pokušali da Đokovića predstave kao opasnog desničara i „antivaksera“ zato što je odlučio da vjeruje svom imunom sistemu umjesto da se oslanja na neproverene vakcine protiv korona virusa.

Novaka su optužili da je lažirao dokumenta i da je širio koronu među djecom i novinarima iz Francuske. DŽon Vertim, šireći isti narativ na TSN-u u Kanadi, rekao je da je „Đoković lud što misli da ljudi mogu da prežive korona virus bez vakcine“. Zapravo, među ljudima Novakove generacije, više od 99 odsto zaraženih oporavilo se bez većih problema.

Australijski političari su iskoristili javnu histeriju za sopstvenu dobit. Ignorišući njegove uspjehe u Australiji i velikodušnost nakon požara u toj zemlji, savezne vlasti su ga strpale u karantin i deportovale, čak i nakon što je sudija u državi Viktorija utvrdio da je Đoković nevin.

U isto vrijeme, političari, zvaničnici i predstavnici medija u SAD, ujedinjeni u protivljenju „diskriminaciji“ i „beloj supremaciji“, nastavili su da zabranjuju Đokovića zato što nije želio da se vakciniše. Čak i nakon što je više naučnika pokazalo prednosti prirodnog imuniteta, Novak nije mogao da igra na Ju-Es Openu 2022. godine, čiji je sponzor bio farmaceutski gigant „Moderna“.

Iako je prošao kroz sito i rešeto, Novak je zadržao moralnu prednost u odnosu na svoje pljuvače. Nije se pobunio protiv farmaceutskih giganata i drakonskih mjera američkih i australijskih vlasti. Nije pokušao da se ušunja u Ameriku preko Bahama ili južne granice. Nije ni „spuštao“ mlade igrače, poput Karlosa Alkaraza i Holgera Runea, koji su profitirali zbog njegovog izostanka.

On se potrudio da organizuje udruženje profesionalnih igrača kako bi ojačao njihov položaj u odnosu na turnire. Organizovao je i nadmetanja kako bi igrači mogli da zarade novac tokom pandemije. Najpoznatiji svjetski „antivakser“ donirao je velike količine novca za istraživanja u oblasti medicine. Pored svega toga, dosta vremena posvećuje svojoj ženi i djeci, primećuje Kristofer Džonson.

Čak i nakon svega toga, mnogi hejteri i dalje mrze Đokovića. Ali on je veći od svega toga. Kao kod Muhameda Alija, njegova veličina se ogleda u tome što je uspio da se izdigne iznad toksične politike, diskriminacije i mržnje.

Možda mislite da je Rodžer Federer igrao ljepši tenis, da je Rafa Nadal veći ratnik, da je Bjorn Borg trebalo da osvoji više titula ili da je Rod Lejver trebalo da osvoji sve grend slemove 1962. i 1969. godine.

Ali oni nikada nisu imali čitav svijet protiv sebe.

Đoković je srušio sve njihove rekorde zato što ništa nije moglo da sruši njegov duh – ni državni zvaničnici, ni mediji, ni podrugljivi navijači u NJujorku, Parizu i ostatku svijeta.

Zato je Novak Đoković najveći šampion svih vremena, u bilo kom sportu, zaključio je Kristofer DŽonson.