Maštoviti profesor Fakulteta za „crnogorski“ jezik i književnost Boban Batrićević pridružio se horu boraca protiv olimijskog zlata Novaka Đokovića. Baš kao i svi drugi, niko ne negira Đokovićev uspjeh, ali njegovo ime provlače kroz svoje ogavne antisrpske, ustaško-nacističke kolumnističke uradke čime dokazuju svoj srbomrzački identitet.
Batrićević je u svojoj kolumni objavljenoj u Đukanovićevom glasilu Antena M iznio svoje viđenje zašto Novak nije ponos Crne Gore a svoje tvrdnje taksativno navodi – da je negirao crnogorski identitet, promovisao „mračne litije“, promoviše „fašistoidnu“ pjesmu Veseli se srpski rode i zaključuje – on je ponos svake četničke brade koja još uvijek sanja Veliku Srbiju.
Kolumnu prenosimo integralno:
Novak Đoković je osvojio zlato na Olimpijskim igrama. Da, on je najtrofejniji teniser svih vremena, nema spora. I tu završavam priču o njegovoj sportskoj umješnosti.
Jer Novak Đoković nije samo multimilionerski prebacač teniske loptice preko mreže. Novak Đoković je odurni nacionalista i opasni promoter najotrovnije balkanske velikodržavne ideologije. Taj čovjek ne može biti ponos Crne Gore i bilbordima sa tom porukom nije mjesto na njenome tlu.
Ako se i dalje pitate zašto, argumenti su vrlo jasni:
1. Novak Đoković se 2011. godine uključio u popis u Crnoj Gori tako što je negirao crnogorski nacionalni identitet – tačnije promovisao je njenu „srpskost“.
2. Novak Đoković je 2020. podržavao mračne litije koje su posljedično proizvele duboku društvenu i političku krizu koja i dalje traje.
3. Novak Đoković je finansijer Crkve Srbije koja negira crnogorski nacionalni identitet.
4. Otac Novaka Đokovića, operetni je nacionalšovinista koji svakim svojim izlivom kvazicrnogorstva vrijeđa istinsku Crnu Goru.
5. Novak Đoković promoviše fašistoidnu pjesmu „Veseli se srpski rode“ koja negira državni suverenitet tri nezavisne države – Crne Gore, Kosova i Albanije.
Mogao bih još da nabrajam, ali ovo je dovoljno. Sve navedeno znali su i predstavnici naših vlasti, naročito posilni četničkog vojvode – premijer Spajić i političko-bipolarni predśednik Jakov Milatović, pa su i pored toga, proslavljali Đokovićevu medalju koju je osvojio za drugu državu. Time su obesmislili duh olimpizma i napore svih crnogorskih sportista.
Koliko je besmisleno (ali i štetno) to što su radili naši političari shvatićemo ukoliko zamislimo scenario u kojem lideri afričkih zemalja proslavljaju medalje koje osvajaju sportisti/kinje iz Sjedinjenih Američkih Država.
Za kraj, da ponovimo: Novak Đoković je najveći ali i najneomiljeniji šampion, jer je van terena čovjek koji promoviše, ne samo nacionalizam, nego i teorije zavjere i negira nauku.
Zato Novak Đoković nije i ne može biti ponos Crne Gore! Novak Đoković nije ni ponos Monaka, kneževine kojoj plaća porez. Novak Đoković jeste i ostaće samo ponos svake četničke brade koja još uvijek sanja Veliku Srbiju.