Đe reče Moldavija…

Piše: Želidrag Nikčević

Raduj se, Crna Goro!

Visokoškolovani predsjednik Milatović kaže da je bilo veliko zadovoljstvo učestvovati na samitu u Moldaviji. I „Vijesti“ ushićeno prenose njegove utiske:
„Ovo je najbrojnije okupljanje evropskih lidera gdje se danas diskutovalo o brojnim izazovima sa kojima se suočava evropski kontinent. Čini mi se da po utiscima i reakcijama koje sam dobio u brojnim susretima sa evropskim liderima, da je Crna Gora danas negdje napravila jedan korak naprijed ka onom punopravnom članstvu u EU.“

„Danas negdje napravila jedan korak naprijed“. Ma bravo, predsjedniče! Možda uvis? Skoro kao ono biblijsko: „Na putu se Jakov zaustavio u polju da prenoći, stavio je pod glavu kamen i usnio je. I evo, vidi on u snu: stoji lestvica na zemlji, a njen vrh dodiruje nebo.“

Ali evo zašto mene to kišinjevsko „negdje naprijed“ ipak pomalo zbunjuje.

Sjećam se vrlo dobro, godine 1991, dok se naš visokoškolovani Jakov još igrao u vrtiću, Moldavci su se masovno okupili u centru Kišinjeva, zaplesali tradicionalno narodno kolo i odlučili – da 1995. godine uđu u EU.

Okupili su se, naravno, u centru tog slavnog grada i 1995. godine. Pa onda i 1998, i 2000, i 2005, i 2009, i 2014. godine.

I dođe godina 2023. Ni manje ni više nego Samit Evropske političke zajednice. Moldavci se po običaju okupili, šta bi drugo, zaplesali pred gostujućim liderima i odlučili da Moldavija uđe u EU 2030. godine. Ovoga puta sigurno. Ostalo je da se izdrži još samo 7 godina.

Pa hajde, Jakove, ne ustručavaj se! Uhvati se za ruke sa mudrim i dalekovidim Moldavcima. Na evro-integracije raaa-vnajs, miii-rno! Kako ono bi: lijeva noga naprijed, ramena nazad! Ojha!

A zbog čega to ranije nije funkcionisalo? – pitaće skeptici.

Nemam pojma. Ovaj cirkus se očigledno izučava samo na visokim zapadnim katedrama.