Piše: Predrag Petrović, politički analitičar
Dirljive slike sa aerodroma Golubovci sa ispraćaja Zamjenika pomoćnika državnog sekretara SAD Gabrijela Eskobara. U redu za forografisanje stajali su toga dana predstavnici opozicionih stranaka, scene koje nas vraćaju na školske dane kada smo na rastanku sa učiteljicom stajali u red da se pojedinačno slikamo sa njom i da tu sliku potom čuvamo u spomenaru, kao sjećanje na prve školske dane.
Samo što je poletio avion sa Gabrijelom poslušni i potišteni opozicionari su se jadali jedan drugom riječima ,,Iznevjerio nas je, a sve smo radili što je tražio od nas, čak i više. Priznali smo Kosovo, i ako je preko 80 % građana bilo protiv, ušli smo u NATO bez referenduma, i sada nas ne ubaci u Vladu, već nas ostavi na cjedilu“.
Ljutili su se toga dana opozicionari, ponajviše na sebe, ne uspijevajući da shvate kako to da se Andrija Mandić nikada nije slikao sa Gabrijelom Eskobarom, a nalazi se na čelu Skupštine i ubrzano sa svojim partijskim saradnicima korača prema Vladi i drugim važnim funkcijama u državi.
Od uvođenja višestranačja u Crnoj Gori nikada nije bilo bleđe i bezidejnije opozicije, koja nema ni elementarno samopoštovanje i dostojanstvo već se njihova politika svodi na puku snishodljivost prema premijeru Spajiću.
Što se tiče podrške iz međunarodnih krugova ona više skoro i da ne postoji, po neki kurtoazni sastanak sa ambasadorima Kvinte i Popom, dok su Bilčik i Picula utihnuli.
Na drugoj strani nikad jača i moćnija parlamentarna većina, državnička osovina Mandić-Spajić su na pravom putu da ova Vlada i ova parlamentarna većina budu upisane kao najuspješnije i najznačajnije u istoriju Crne Gore.
Jedino što ,,štuca“ u parlamentarnoj većini je jedna stranka koja se zapetljala ,,kao pile u kučine“ i koja, ako se ne zaustavi, i ne shvati da pendrek nije demokratija i da istrajavanje na potpunom kontrolom nad bezbjedonosnim sektorom, sa jednocifrenom podrškom u Parlamenta, nije realno niti je moguće.
Svi su od ove stranke očekivali da će tražiti učešće u vlasti kroz resore zaštite ljudskih prava, zaštite životne sredine, rada i socijalnog staranja, turizma, prosvjete i zdravstva ali su se oni odlučili na ministarstva sile.
Sa njima ili bez njih dvojac Mandić-Spajić je teško zaustaviti, jer mudrost i politika pomirenja koju promoviše Andrija Mandić i brzo učenje politike od strane Milojka Spajića, koji naučene lekcije vješto primjenjuje u svom radu, nezaustavljivo državu pebacuju na kolosjek za brze pruge.
Negativna kampanja protiv koalicije ZBCG, kojoj je u jednom ranijem periodu podlegao i aktuelni premijer, više ne nalazi plodno tlo među ozbiljnim politikama.
Poslednja dešavanja na političkoj sceni su postavili sve tamo gdje im je i mjesto.
Opozicija je obezglavljena, ostavljena je od onih koji su ih godinama podržavali, ostavljena je i od onih koje su godinama finansirali, a što je i najbitnije, ostavljaju ih nekadašnji birači u sve većem broju.
Vlast stamena, rezultati Vlade i Parlamenta impresivni, a pojedinci koji ne mogu sve to da prate ostaju bez instrumenata i mehanizama da zakoče proces koji državu vodi naprijed.
Povjerenje se ne oročava, povjerenju su potrebne godine da se izgradi, sekunde da se sruši i zauvijek da se popravi“.