DF je razbio DPS na svim lokalnim izborima a sad će Mandić pobijediti Đukanovića i zapečatiti sudbinu bivšeg režima!

Nakon što je Demokratska partija socijalista krajem 2019. godine izglasala Zakon o slobodi vjeroispovjesti pokrenula je političku lavinu i faktički potpisala sopstven brodolom. Sve su to uradili uoči redovnih parlamentarnih izbora koji su se održali 30. avgusta na kojima su nakon 30 godina pali sa vlasti.

Na skoro svakim od narednih lokalnih izbora Demokratska partija socijalista je nastavila da gubi vlast, a okosnica tih promjena bio je upravo Demokratski front koji je ubjedljivo najviše doprinio pobjedama u svim opštinama. Nakon tih poraza, brojne su bile analize pro-DPS analitičara koji su ih navodno savjetovali šta treba da urade kako bi svoju partiju revitalizovali i kako bi se vratili na pozicije vlasti. Međutim, DPS niti se reformisao, niti je promijenio svog šefa, već je jedino što su „osvježili“ bio njihov logotip. Građani Crne Gore su to i prepoznali na lokalnim izborima u Nikšiću gdje je DPS patosiran.

A DPS je tim trendom i nastavio. Nedugo nakon Nikšića, oslobođeni su Mojkovac, Ulcinj i Cetinje gdje je DPS ubjedljivo izgubio, a u pojedinim opštinama čak i od strane svojih tradicionalnih koalicionih partnera. U Mojkovcu pak, snage okupljene oko koalicije Za budućnost Mojkovca formiraju vlast.

Čitav splet događaja se dogodio nakon ovih izbora – formiranje manjinske vlade uz podršku DPS-a, protesti Demokrata, pitanje Temeljnog ugovora, sudija Ustavnog suda, „zetski zakoni“ Ustavni sud, produženje mandata lokalnim parlamentima, pad vlasti u Budvi i u Tivtu… Ali ni to nije pokolebalo građane Crne Gore da nastave da razvlašćuju Demokratsku partiju socijalista. Na lokalnim izborima koji su održani u 12 opština, DPS nije razvlašćen samo u Baru i Bijelom Polju i to zbog rasipanja glasova! Izgubili su gotovo svaku opštinu, na čelu sa Glavnim gradom. I Demokratski front je umnogome doprinio toj pobjedi a čak osvojio i apsolutnu vlast u Budvi, vrlo malo mu je nedostajalo i u Zeti, dok su u Pljevljima ostvarili itekako respektabilan rezultat.

Interesantno je da nakon ovih informacija i dalje postoji retorika kako Andrija Mandić gubi od Mila Đukanovića u drugom krugu predsjedničkih izbora ukoliko njih dvojica u taj krug i prođu. Naime, ukoliko se pogleda trend pada Demokratske partije socijalista, jasno je da Đukanović nema niti jedan jedini promil šanse ukoliko bi se našao u drugom krugu sa Andrijom Mandićem, ali to bi, naravno, zahtijevalo podršku partija centra i njihovih kandidata, konkretno, Jakova Milatovića i Alekse Bečića.

Interesantno je kako predstavnici ove dvije političke partije uporno izbjegavaju da odgovore na pitanje da li bi podržali Andriju Mandića ukoliko uđe u drugi krug. Naime, predstavnici ove dvije političke strukture su vrlo ubijeđene da baš njihov kandidat ulazi u drugi krug da umnogome pokušavaju da izbjegnu pitanje podrške za Andriju Mandića. Naglašavaju da nikada ne bi podržali kandidata DPS-a, ali i izbjegavaju da konkretno govore o podršci nekom drugom kandidatu. Zašto? To je za sad još uvijek nepoznato.