Dezorijentisani DPS srlja iz dana u dan: Napadima na Andriju Mandića strmoglavo jurišaju u raspad svoje stranke!

Piše: Predrag Petrović, politički analitičar

Dezorijentisani DPS srlja iz dana u dan i nikako da shvati da na mržnji prema Andriji Mandiću se ne može graditi ozbiljna politika, već je to put ka političkoj marginalizaciji i raspadu stranke.

Do tridesetog avgustu, oni su sa pozicije vlasti i moći, borbu protiv Andrije Mandića i NSD vodili na jedan surov način, a od tridesetog avgusta to je borba nemoći.

Poslije odbijanja NSD da 2013. godine uđe u vlast, DPS je krenuo u konačan obračun sa Andrijom Mandićem, uz upotrebu svih raspoloživih sredstava, sa tajnom i javnom policijom, korumpiranim sudstvom i tužilaštvom, uz neograničena novčana sredstva od kriminalnih struktura i gebelsovskom medijskom propagandom.

Masovni mirni oktobarski protesti DF-a 2015. godine ugušeni su brutalnom intervencijom policije, da bi 2016. godine DPS svoju vlast sačuvao takozvanim ,,državnim udarom”, i potom, u montiranom tužilačko-sudskom postupku, lidere DF prvostepeno osudili na po 5 godina robije.

Sudionici tog teškog vremena su govorili da je Andrija Mandić tada svojim političkim saborcima govorio riječi poznatog Njemačkog filozofa Fridriha Ničea ,,Ono što nas ne ubije, ojača nas”.

Tako je zaista i bilo, borba je nastavljena još većom žestinom i odlućnošću, napadnuta je i SPC, ali u odlućujućem trenutku narod je pozvan na otpor, pokrenute su veličanstvene litije  i režim je pao.

Malo je političara, ne u CG nego mnogo šire, koji bi onako nosili pet godina robije iz prvostepene presude kao Andrija Mandić i Milan Knežević.

Mjesec dana po izricanju sramne presude, u junu 2019.godine u Skupštini CG Andrija Mandić je ,,direktno u oči” izgovorio tadašnjem GST Milivoju Katniću, da on želi mir u CG, da je njegova porodica stradalna i da je on zadnji u CG koji bi želio da dođe do bilo kakvih sukoba, da on samo želi istinu i poručio mu da se on ne boji ni njega, ni Mila Đukanovića i njegove porodice, kao ni one ,,tri metle” koje su donijele sramnu presudu.

Rečenica u kojoj je bilo svega, i prkosa, i nevinosti, i bunta, i plemenitosti, i hrabrosti.

Sa ove distance i najnovijih dešavanja na političkoj sceni svima je jasno da se Andrija Mandić nije borio za vlast, to je bila zapravo samoodbrana, borba za opstanak Srba u CG, ćiji je on bio politički lider, i u konačnom to je bila borba za slobodnu i pomirenu Crnu Goru.

Rukovodstvo DPS-a, koje je ostalo bez glavnog oružja, a to su vlast i moć, sada ličnim uvredama, podmetanjima i provokacijama vodi borbu protiv Andrije Mandiča, a kao odgovor dobija toleranciju, dobronamjerne savjete i poziv na politiku pomirenje.

I pored neviđene negativne kampanje koja se godinama vodila protiv jednog političara u Crnoj Gori, doslednost, mudrost i političku hrabrost Andrije Mandića prepoznaje sve veći broj građana, a koalicioni partneri u parlamentarnoj većini su shvatili da je on ličnost na koga se uvijek mogu osloniti, a i politički od njega dosta naučiti.

Zato će ova, kao i sve buduće inicijative za njegovu smjenu doživjeti fijasko, jer Andrija Mandić se kroz svoju dugogodišnje političko bivstvovanje, uvijek pridržavao kodeksa koji je najbolje definisao narodni književnik, vojskovođa i vojvoda Marko Miljanov.

Junak moga roda iz slavnih i časnih Kuča je rekao ,, Junaštvo je kada sebe branimo od drugoga, čojstvo je kada drugoga branimo od sebe”, ove dvije vrline Andrija Mandić ima u sebi, kako prije, tako i poslije tridesetoga avgusta.