Nakon što je Milan Knežević doživio klasični politički debakl u
sinoćnjoj emisiji „Načisto“ (TV Vijesti), gdje ga je potpredsjednik
Demokrata, Momo Koprivica, izuo iz cipela Predraga Bulatovića, lideri
Fronta, kroz odgovor mlađanog Goranovića, pokušavaju da nas, u svom
stilu najprljavijih podmetanja i najprizemnijih kvalifikacija, uvuku u
sopstveni politički brlog, saopštio je Branko Vuković, odbornik Demokrata.
Njegovo reagovanje objavljujemo integralno.
Lideri Demokratskog fronta imaju ružnu naviku da ljude u zavisnosti od
toga da li su sa njima ili na drugoj strani okivaju u zvijezde ili
provlače kroz političku kaljugu. Evo par primjera: Predraga Bulatovića su do momenta njegovog prisajedinjenja Demokratskom frontu opričavali kao gubitnika, a sada je dovoljno dobar da im kreira politiku; Danilović – desna ruka dok je bio u Frontu, a odmah pošto je izašao postao je Milov ministar; Lekić, kandidat za predsjednika u ime Demokratskog fronta, a samo što je izašao i osnovao Demos – najgrublje kvalifikacije na njegov račun; Ranko Krivokapić, teško je pobrojati sve kvalifikacije kojim su ga čašćavali, a dobar im je kad njegovim svjedočenjem „raznose optužnice u paramparčad“, kako su sami rekli; Abazović – o njemu su se pohvalno izjašnjavali i pozivali ga na saradnju dok su se nadali da neće sarađivati sa Bečićem i novim snagama, a čim je formirana koalicija Za 21. vijek, počeli su da udaraju na njegovu nacionalnost; Milačić, čovjek koji je bio na njihovoj poslaničkoj listi na posljednjim Parlamentarnim izborima i jedan od onih koji je svojom pojavom i mladošću trebalo da kod građana izbriše i samu pomisao na njihove lidere koji više od 20 godina gube izbore od Đukanovića, sada ga pozivaju da se sjeti ko je i šta je – čim nije s njima, porijeklo mu je sumnjivo, kao i svima;
Goran Radonjić je čovjek koji je biran za njihovog odbornika u Podgorici, a samo što je napustio tu strukturu, postao je otimač mandata i sve najgore;
Aleksandra Damjanovića su dok je još bio u SNP-u nazivali „poslanikom mafije“, a onda im je taj isti „poslanik
mafije“ postao veoma blizak saveznik i najdraži kolega poslanik.
Međutim, novac mafije im ne smeta kada njihov visoki funkcioner iz Budve, Bato Carević, izvodi radove za potrebe Branislava Mićunovića, i to onog koji nije ambasador Crne Gore u Srbiji.
Tako lideri Fronta uvijek nađu način da prihvate nešto čemu se naoko
protive. Posljednji takav slučaj dogodio se sa NATO alijansom.
Nepomirljivi protivnici NATO-a odlučili su se da svoje protivljenje članstvu u NATO-u izraze učešćem u njegovim tijelima. To je krajnje osoben i dosad neviđen oblik nepristajanja na saradnju sa Sjeverno-atlantskim savezom. Međutim, ko se sjeća Mandićeve ponude NATO-u da članstvo tadašnjeg SNS-a preobrati u NATO populaciju, nema se čemu čuditi. Odavno su oni pokazali sklonost koja se, u suštini, malo razlikuje od Đukanovićeve, a da se opisati u šest riječi:
„Sarađujemo sa onim ko da više“. Tako su oni čas za Rusiju, čas za Ameriku, čas za Evropu, čas protiv nje, čas protiv NATO-a, čas za njega… Neodrživ je njihov argument o tome da Srbija učestvuje u
istim tijelima zato što Srbija u njima ne učestvuje kao članica alijanse i kao takva nije dužna da sprovodi politiku NATO-a, dok predstavnici Crne Gore, koja članica jeste, nemaju drugog načina da
učestvuju u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, osim da, učestvujući, sprovode politiku NATO saveza. Tako su lideri Fronta naumili da, sve protiveći se članstvu Crne Gore u NATO-u, koriste sva preimućstva koja to članstvo donosi. O licemjerju Fronta oko NATO-a neka bude
dovoljno ovoliko.
Nisu lideri DF-a drugačiji ni kada je u pitanju odnos prema Crkvi. Zar nisu sada onako bogougodni i bogobojažljivi lideri Fronta izjavljivali kako je „da bi Crna Gora zaista ušla u fazu demokratije i promjena neophodno da sa javne scene odu dva glavna lika – protagonista, Đukanović i Mitropolit? Mogli bismo i dalje, ali nema potrebe. Već se iz ovih primjera vidi da kolege iz Demokratskog fronta isti nivo licemjerstva pokazuju bilo da se izjašnjavaju o kolegama poslanicima,
NATO savezu, Crkvi…
Što se tiče Broza, mi smo mladi ljudi, pa o njegovom djelanju ne bi smo mi, neka o tome sudi i svjedoči istorija. Mada vam o tome nešto više može reći Predrag Bulatović, koji, po sopstvenom kazivanju u svojoj kući ima dvije partizanske spomenice. Da li je partijski sud „za
masovna ubistva“ Demokratskog fronta stigao da utvrdi da li su to
spomenice za počinjene zločine?
Od kolega iz Fronta ne tražimo ništa drugo do da se od nas odmaknu isto onako kao što su odmakli od ideje bojkota koju smo dogovorili i sa njima i sa svim ostalim opozicionim poslanicima. I da nas ne napadaju. Da podsjetimo, opoziciono jedinstvo je u posljednje vrijeme bilo
postignuto jedino onda kada su svih 39 poslanika bojkotovali Parlament i
time vršili konkretan pritisak na vlast da pristane na obezbjeđivanje
fer izbornih uslova… Međutim, ni o tome ne vrijedi govoriti liderima Fronta. Bar ne danas, kada im je od opozicionog jedinstva preča Vlada nacionalnog jedinstva koju planiraju da prave s DPS-om, sad svejedno čijim, Đukanovićevim ili Markovićevim. Dakle, ako je ko bježao,
bježali su oni i to pravo u sigurnu kuću Sinđinog parlamenta.
Međutim, kaže se da se ne bježi ka nečemu, već od nečega, pa hajde
da konstatujemo i od čega su poslanici DF-a bježali – bježali su od cenzusa koji im je bio za petama. Mada, pošteno govoreći, ako je suditi po njihovim posljednjim akcijama, učestalosti i intenzitetu napada na opoziciju – i nisu mu mnogo odmakli. No, to je njihov problem.
Isto tako, njihov je problem i pokazatelj koliko loše poznaju prilike u opštinama u kojima vrše vlast i zabludjelo uvjerenje da je opozicija u primorskim opštinama uzela vlast zahvaljujući SDP-u. Možemo samo da ih obavijestimo da SDP u Budvi nema nijedan mandat, a da bi u Herceg
Novom vlast, takođe, mogla da se formira i bez SDP-a. Tako da, kolege iz DF-a, ako ste neobaviješteni, informišite se, a ako ipak ovo znate i, uprkos tome, pokušavate da obmanete građane Crne Gore, onda samo sa žaljenjem možemo da konstatujemo da vama nema pomoći.