Piše: Goran Danilović
Nije problem u smjeni ministra – problem je u redosljedu. Od dvanaest ministara javnost makar trojema ne zna boju glasa.
Dakle, bio je red da se prvo smijene oni koji ne znaju ništa, pa da raspravimo o onima koji znaju.
Premijer ne smije da pravi nespretni spektakl od jedene ministarske sudbine – spektakl koji to nije i nakon kojega ne znamo je li Leposavić povod ili posljedica zbrke? Je li smijenjen zbog „akademskog mišljenja“ ili zato što je rušio vladu iznutra? Je li smijenjen (predložen za smjenu) zato što to traže „spolja“ ili što se premijer ne slaže sa njegovim odgovorom na poslaničko pitanje?
Na kraju, ako je ovo „najteža odluka u životu gospodina Krivokapića“ onda smo grdno pogriješili svi.
Ako premijer vjeruje da je u pravu onda je to uobičajena odluka, a ako to radi nevoljno i uz grižu savjesti onda je to strašno – onda se odluke donose drugdje, a ne u institucijama.
Najteže odluke u životu su one koje se tiču mijenjanja sebe, a ne mijenjanja drugoga.
