Danilović: Mnogo je sumnjivih diploma, forsirati kvalitet!

Crna Gora, kada je u pitanju obrazovanje, mora forsirati kvalitet umjesto kvantiteta, jer diploma nije sebi svrha i ona ima ili nema upotrebnu vrijednost, kazao je za Portal RTCG vršilac dužnosti direktora Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja Goran Danilović. Njegov lični utisak je da danas u našoj zemlji imamo inflaciju „ponude“, te i dalje enormno visoku „potražnju“, ali i nedvosmisleno sporan kvalitet stečenih znanja.

Njegov lični stav je i da je za potrebe Crne Gore premnogo studijskih programa, jer tržište rada ne prepoznaje brojne profile.

Stoga smatra da imamo očigledni raskorak između onoga za šta se obrazuju i usavršavaju naši visokoškolci i onoga što naše malo tržište traži.

„Kad svemu tome dodate poplavu sumnjivih diploma o stečenom visokom obrazovanju koja buja godinama u regionu i višesmjerna je, onda imate i posljedice koje unižavaju napore onih koji stpljivo grade svoje akademske karijere, a onda upadnu u nelojalnu konkurenciju sa onima kojima se u procesu zapošljavanja jednako, ili značajnije, vrednuju falš diplome. Zbog rečenog, a sve nedopustivo dugo traje, tu smo gdje smo. Raskid sa tom praksom obaveza je nove generacije upravljača i u politici i na nivou nezavisnih ustanova visokog obrazovanja“, kazao je Danilović za naš portal.

* Nakon što ste nedavno imenovani za v.d. direktora Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja, kako biste ocijenili stanje u instituciji na čijem ste čelu narednih mjeseci? Šta ste zatekli?

Rekao bih da je to još uvijek, i zahvaljujući nebrizi prethodne i zakonodavne i izvršne vlasti, Agencija koja traži svoje mjesto i način da doprinese visokom obrazovanju. Suštinski AKOKVO (Agencija za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja) je konačno formirana tek krajem 2018, mada je Zakon usvojen 2017. Kasnilo se tako i sa ključnim podzakonskim aktima; Pravilima o reakreditaciji Ustanova visokog obrazovanja, Standardima o obezbjeđenju kvaliteta i Pravilnikom o postupku akreditacije, usvajani stiče se utisak da se nikome nije žurilo da Agencija profunkcioniše. Istini za volju, siguran sam, da mnogima nije bilo jasno ni šta je osnovni zadatak Agencije, te da je po našem „starom običaju“ bila doživljena kao neki višak ili namjerno smišljena komplikacija od stane Evropljana.

Ipak, onoga trenutka kada smo postali dio „bolonjskog sistema“ obrazovanja počeli su da teku i neki rokovi u kojima se očekuje da u dogledno vrijeme usaglasimo svoje domaće standarde sa Standardima i smjernicama za obezbjeđenje kvaliteta u evropskom prostoru visokog obrazovanja.

Dakle, nažalost, ima mnogo posla, a do sada Agencija, čak ni institucionalno, nije bila mnogo prepoznata. Njen značaj, međutim, u mnogome nadilazi ono kako je bila „zakonski obezbijeđena i pozicionirana“. Ne radi se, znači, o nekakvoj našoj, domaćoj novotariji nego o našoj evropskoj obavezi. Bez visokoprofesionalne i nezavisne Agencije nikada nećemo postali punopravni član Evropske asocijacije za obezbjeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA).

Kada ispunimo standarde neće to biti formalnost i samo plus Agenciji nego potvrda kvaliteta našem visokom obrazovanju i diplomama stečenim kod nas – gdje smo danas najbolje će prosuditi visokoškolci.

* Da li ste od preuzimanja funkcije dana utvrdili neke nepravilnosti ili eventualno nezakonitosti u radu prethodne uprave?

Nije u pitanju veliki kolektiv. Mi smo, za sada, skromni budžetski potrošač s obzirom na činjenicu da postoje velika očekivanja i, zakonski gledano, veliki obim posla. Kada to kažem mislim na obavezu da se izvrši akreditacija svih studijskih programa u Crnoj Gori, reakreditacija Ustanova visokog obrazovanja, urade planske analize i istraživanja.

S tim u vezi nijesam ni očekivao „malverzacije“ i nezakonitosti ali, svejedno, taj posao provjere ćemo raditi strpljivo i precizno do kraja ove kalendarske godine. Imamo zakonsku obavezu da to učinimo, a ja kao v.d. direktora, postavljen odlukom Vlade, i obavezu prema našem osnivaču da sve učinim vidljivim i provjerljivim. Jedno je izvjesno, AKOKVO neće više uživati u nekoj vrsti nezaslužene „anonimnosti“ i tišine. Moramo opravdati svoje postojanje u sistemu visokog obrazovanja.

* Kako biste generalno ocijenili kvalitet visokog obrazovanja u Crnoj Gori?

Moje ocjene u ovom trenutku mogu biti samo lična impresija jer je zaista još prerano da s pozicije Institucije govorim o tome. A lične impresije se odavno nijesu promijenile; imamo inflaciju „ponude“ i i dalje enormno visoku „potražnju“ ali i nedvosmisleno sporan kvalitet stečenih znanja. Imamo i očigledni raskorak između onoga za šta se obrazuju i usavršavaju naši visokoškolci i onoga što naše malo tržište traži.

Kad svemu tome dodate poplavu sumnjivih diploma o stečenom visokom obrazovanju koja buja godinama u regionu i višesmjerna je, onda imate i posljedice koje unižavaju napore onih koji stpljivo grade svoje akademske karijere, a onda upadnu u nelojalnu konkurenciju sa onima kojima se u procesu zapošljavanja jednako, ili značajnije, vrednuju falš diplome. Zbog rečenog, a sve nedopustivo dugo traje, tu smo gdje smo. Raskid sa tom praksom obaveza je nove generacije upravljača i u politici i na nivou nezavisnih ustanova visokog obrazovanja.

* Koji su to izazovi sa kojima ste se suočili na početku mandata, i šta će biti fokus Vašeg djelovanja u narednom periodu?

Zatekao sam završnu fazu izrade Nacrta Zakona o visokom obrazovanju. Mada je Agencija, nekako sa danom mog preuzimanja rješenja na mjestu v.d. direktora, poslala posljednji draft Komisiji za pripremu Nacrta, ipak, uspjeli smo da u naredna tri dana, zajedničkim naporom, značajno izmijenimo ono što se tim Nacrtom predviđalo kao buduće pozicioniranje Agencije.

Postojala je vjerovatno i dobra namjera da se ispoštuju rokovi i pod „hitno“ predlože izmjene zakonskog okvira kako bi se otklonile smetnje za naše punopravno članstvo u ENQA. Ipak, uvijek moramo imati u vidu i šta su ograničenja koja proizilaze iz našeg državnog zakonodavnog okvira, ali i budžetska ograničenja koja moramo podijeliti sa svima u Crnoj Gori.

Sada je na nama da pratimo sudbinu Nacrta i da se izborimo za razumijevanje od strane predlagača i na kraju za razumijevanje od strane Zakonodavca. Moj prvi utisak o predlagaču, Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta, zaista je pozitivan. Razumiju potrebu redefinisanja okvira ako želimo pozitivnu ocjenu kod evropskih partnera za naše visoko obrazovanje i, što je važnije, viši nivo vlastitih standarda.

Recimo, do sada, po važećem zakonu, sertifikat o akreditaciji studijskih programa u CG potpisivao je direktor Agencije. Mišljenja smo da je neophodno to izmijeniti. Proces akreditacije sprovode eksperti sa otvorene ekspertske liste, na kojoj je već preko dvjesta imena iz regiona, ali i sa prostora starih evropskih demokratija. Dakle, suštinu akreditacionog postupka odrađuju nezavisne komisije, a Agencija usmjerava proces preko svojih koordinatora. Naš predlog je da se uvede jasno pravo na žalbeni postupak onih koje akreditujemo i reakreditujemo i da o njemu u konačnom ne odlučuje direktor Agencije. Prirodno je da prije upravnog spora imamo, još jednu, drugosrepenu istancu. Naš predlig je da to bude Savjet za visoko obrazovanje koji je prepoznat i definisan našim Zakonom. To su izuzetne, rijetke prilike, i Savjetu u svijetlu profesionalnog odlučivanja ekspertskih komisija ne bi predstavljalo neko posebno i dodatno opterećenje.

Agencija se mora fokusirati na ono što joj je svrha, na obezbjeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju, kroz kontinuirano praćenje akreditovanih studijskih programa i provjeru koja mora biti redovna, ali i vanredna kada se ukažu propusti i problemi. Moramo sprovoditi vanredni nadzor angažovanjem ekspertskih komisija kako nam se ne bi dešavalo da se naš posao završava akreditacijom i potom reakreditacijom Ustanove. Ispunjavanje obrazaca i formalnih uslova, kako je nažalost danas, nećemo postići mnogo ni mi, niti ustanove visokog obrazovanja.

* Ima li prostora za unapređenje kvaliteta visokog obrazovanja u Crnoj Gori? Što su najslabije tačke kad govorimo o visokom obrazovanju u Crnoj Gori?

Već sam o tome govorio u dijelu odgovora na prethodna pitanja. Najkraće rečeno; moramo forsirati kvalitet umjesto kvantiteta. Diploma nije sebi svrha, diploma ima ili nema upotrebnu vrijednost. Do toga dolazimo samovrednovanjem ili samoevaulacijom u okvitu fakulteta i univerziteta, ali i eksternim praćenjem od stane Agencije. Poštovanje pravila nije stvar zadiranja u autonomiju i nezavisnost nego stvar Zakona i Ustava. Ne miješajući se u rečeno, država, pa shodno tome i Agencija čiji je osnivač Vlada, ima zadatak da sa forme pređe na suštinu – kvalitetnije obrazovanhe i jasna, mjerljiva pravila.

* Da li je u planu akreditacija nekih novih studijskih programa, i ako jeste kojih, te na kojim univerzitetima?

Svaki studijski program se akredituje na početku po proceduri predviđenoj Zakonom i podzakonskim aktima Agencije. Za moj ukus, ponovo iznosim lični stav, za potrebe Crne Gore je studijskih programa premnogo, a rekoh da tržište rada ne prepoznaje brojne profile.

Ukupno, na privatnim univerzitetima Agencija je do sada akreditovala 71 studijski program, a u toku je akreditacija još dva na UDG. Na UCG imamo 163 studijska programa koji su akreditovani prije usvajanja novog, važećeg Zakona. Ukupno 234 studijska programa na osnovnim, master i doktorskim studijama. Dakle, kvantitet nije naš problem, izvjesno.

* Postoji li neki studijski program ili ustanova visokog obrazovanja za koje smatrate da ne bi trebalo da bude reakreditovani, koji su i zbog čega?

Agencija je reakreditovala devet ustanova visokog obrazovanja u minule dvije godine. Ped nama je tek veliki posao jer će taj proces obuhvatiti i državni Univerzitet. Da li će to biti iduće godine ili će se izmjenama Zakona omogućiti da se to dogodi studijske 2022/23 vidjećemo. U svakom slučaju Agencija se sprema za taj veliki zadatak.

Ima, međutim, i neslavnih izleta od ranije, sa samog početka rada Agencije. Akreditovana su dva studijska programa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost u aprilu 2019, a onda je na zahtjev Fakulteta u avgustu iste godine izvršena i reakreditacija Ustanove koja i ima samo dva akreditovana programa? Uradila je to u sva tri slučaja ista ekspertska komisija od tri člana što smatram propustom Agencije, odnosno, bivšeg direktora.

Ne radi se o klasičnom kršenju Zakona ili ali se radi o nerazumijevanju i nepoznavanju Zakona, o pokušaju stvaranju utiska hiper aktivnosti koje nije bilo, odnosno, o davanju dodatnog legitimiteta FCJK pred laičkom javnošću. U konkretnom slučaju reakreditacija je bila, najblaže rečeno, nerazumna i Agencija je nije trebala prihvatiti.