Danilović: Đukanović kukavički mijenja teze i javno ropće kako je neka „Velika Srbija“ zinula da proguta njega i njegovu privatnu Crnu Goru!

Reagovanje poslanika Gorana Danilovića na nove Đukanovićeve izjave o „Velikoj Srbiji“ i ugroženosti Crne Gore, prenosimo u cjelosti:

Što je bliži dan izbora ludost politike vladajućeg DPS-a i politički ropac njenog lidera Mila Đukanovića ogoljavaju se do srži. Sinoć je Đukanović poručio svojim aktivistima da „danas moramo računati da svi ti naši protivnici ne miruju i nijesu odustali od svog cilja“! On je dakle u rovu iz kojeg zove na odbranu nezavisnosti, huška ljude jedne na druge, a jedini očigledni strah je strah za sebe. Balkanski Lukašenko se unezvijerio od pomisli da će mu većina okrenuti leđa. Raspamećene izjave treba da drže strah ljudima, strah od kojega bi se nastavio razmetljiv život i njegova, porodična okupacija Crne Gore.

Kao da niko od nas nema ni oči ni uši, Đukanović pokazuje spremnost da se odupre volji naroda onom diktatorskom ubijeđenošću da je svijet bez njega osuđen na propast.

Đukanović, potcjenjivački i tretirajući svoje pristalice kao ljude pobrisane memorije, podsjeća: „Vidjeli smo kako je iskorišćen Zakon o slobodi vjeroispovijesti da se pokrene takva hajka na Crnu Goru od kraja prošle godine do danas, kakva nije zapamćena ni u Miloševićevo vrijeme„.

Đukanović je zaboravio da je upravo on naredio da se 27. decembra izglasa to što on zove zakonom, pa i po cijenu „da nekome prsne čelo“ i da je potom uskočio u Vladin avion i otišao u dvonedjeljni provod na Floridu. Samo budale i elementarno nepismeni, samo njegova dvorska kamarila, mogu opravdati, a potom zaboraviti, kako je on u novogodišnjoj noći nosio zlatni šeširić i bermude dok smo se mi u Crnoj Gori užasavali onim što nam je „predsjednik“ ostavio kao poklon za nastupajući Božić.

Nedostojno i kukavički danas Đukanović mijenja teze i javno ropće kako je, eto, neka „Velika Srbija“ zinula da proguta njega i njegovu privatnu Crnu Goru! Ko je imalo zaboravan pomislio bi da je prije osam mjeseci na trenutak vaskrsnuo Ilija Garašanin i gurnuo u skupštinsku proceduru onaj sramni zakon koji nema pandama u modernoj Evropi. Reklo bi se na osnovu Đukanovićevog prenemaganja da su nas posvađale neke okupacione trupe u trenutku dok je on slijetao na pariški aerodrom i razmišljao šta da kupi od kupaćih varijanti za urnebesni Majami.

Naša jedina poruka Đukanoviću je da nikome neće prsnuti čelo i da niko neće porobiti Crnu Goru. Ropstva u vlastitoj kući nam je bilo dosta. Tražio je i sada ima priliku i da gleda kako pred njegovim očima nestaje lažno carstvo jednog lažnog cara.

Znamo da nedostaje i glasova i mandata ali mu ih nije otela „Velika Srbija“ nego veliko političko ludilo i hronični nedostatak državničke mudrosti.

Nije Crna Gora potok pa da stene u jednu kontrolisanu gumenu cijev za njegovu mini- hidroelektranu.

U očima nove, stasale i mlade Crne Gore on odavno nije strah i trepet. Niko se više ne plaši praznih ljuštura, bermuda i trik majica.

Samo malo strpljenja – živi bili pa vidjeli.