Danijela Đurović kao crnogorska Margaret Tačer

Piše Vladimir Pavićević, savjetnik potpredsjednika Vlade Crne Gore

Poslednjih dana se jedno pitanje izdvojilo kao ključno u raspravama o crnogorskoj politici. Kako to da je Danijeli Đurović, funkcionerki Socijalističke narodne partije Crne Gore, uspjelo da opstane na poziciji predsjednice Skupštine, a da je Dritanova i Jokovićeva vlada pala u istoj toj Skupštini?

Iako izgleda kao logično, ovo pitanje nije ni najvažnije ni suštinsko. Ono je isplivalo u prvi plan kao lažna dilema. Centralna teza za razumijevanje sve ove neobičnosti političkog života koju sada imamo jeste da nije trebalo da padne Dritanova i Jokovićeva vlada i nije uopšte trebalo ni pokretati postupak za razrješenje Danijele Đurović. Evo i zašto.

Milov DPS je inicirao rušenje Dritanove i Jokovićeve vlade zato što je ta vlada usvojila i potpisala Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Dritanov i Jokovićev uspjeh je utoliko veći zbog toga što je Temeljni ugovor potpisala Vlada Crne Gore koja je izglasana i glasovima Milovih poslanika. Dakle – Milov DPS je doveden do toga da je glasao za izbor Vlade Crne Gore koja je usvojila Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom.

To je takav poraz Milovog DPS-a koji je jednak onom njihovom velikom izbornom porazu iz 2020. godine. I to je poraz DPS-a kojem je svojim nesnalaženjem u novoj ulozi političkih gubitnika kumovao sam Milo Đukanović i nejgova partija. Na takvom poduhvatu trebalo je iz dubine duše čestitati i Dritanu Abazoviću i Vladimiru Jokoviću i predsjednici Skupštine Crne Gore Danijeli Đurović. Umjesto čestitke, uslijedila je smjena Vlade, kojom je Milu pružena slamka spasa.

Samo nekoliko dana uoči pada Dritanove i Jokovićeve vlade u skupštinskoj proceduri se našla inicijativa za razrješenje predsjednice Skupštine Danijele Đurović. To je zapravo najzanimljiviji momenat jer se postavilo pitanje zašto predstavnici pojedinih pobjedničkih saveza iz 2020. godine žele da ruše Đurovićevu u momentu kada DPS želi da ruši Dritana i Jokovića.

Još tada, sredinom avgusta ove godine, bilo je uočljivo vrlo pronicljivo ponašanje Branke Bošnjak koja nije potpisala inicijativu za smjenu Danijele Đurović i koja na kraju nije ni glasala za razrješenje gospođe Đurović. Bilo bi veoma korisno da se čuje koja riječ više o razlozima za takvo djelovanje, koje u okolnostima koje imamo sigurno nije stvar ženske solidarnosti ili kolegijalnosti potpredsjednice sa predsjednicom Skupštine.

Šta je, dakle, već u avgustu bilo jasno? Bilo je jasno da su u politički obračun sa Jokovićevim SNP-om i Dritanovom URA krenuli i Milov DPS i pobjednički savezi sa izbora iz 2020. godine mimo SNP-a i URE. Jasno je da je Milov DPS u taj obračun krenuo zbog Temeljnog ugovora i zbog želje da se uspori obračun sa mafijom u koji je Dritanova i Jokovićeva vlada hrabro ušla. Ali je ostalo nejasno zašto su saveznici SNP-a i URE sa izbora 2020. godine krenuli protiv njih.

Iako srušena, Dritanova i Jokovićeva vlada i dalje radi jer nema načina da se izabere nova, niti da se brzo raspišu izbori. I radiće sve do ljeta iduće godine kada će na osnovu rezultata prevremenih parlamentarnih izbora biti formirana nova. Suštinski, to znači da će Dritan Abazović i Vladimir Joković imati još više od pola godine da upravljaju crnogorskom vladom i da ispunjavaju agendu koju su zacrtali 28. aprila ove godine kada je njihova vlada i izabrana. Sve to znači da su se Dritan i Joković pokazali sposobnijim nego što se to mislilo na obje njihove proitvničke strane.

Tu onda dolazimo do pozicije Danijele Đurović, koja na sreću građana Crne Gore nije razriješena. Momenat održavanja sjednice o njenom razrješenju je potpuno različit u odnosu na momenat iniciranja tog razrješenja. Dok je sredinom avgusta djelovalo da će, izuzev poslanika SNP-a i URE, svi drugi biti spremni da glasaju za njenu smjenu, na dan glasanja je bilo očigledno da bi i većina i na strani DPS-a i većina na strani pobjedničkih saveza najradije ipak sačuvala Danijelu Đurović na mjestu predsjednice Skupštine. Svima je laknulo kada se vidjelo da Danijela Đurović nije razriješena, pa i mnogima od onih koji su glasali za njenu smjenu. A zašto?

Zato što poruka Danijele Đurović da će izbore za predsjednika države raspisati striktno se držeći Ustava i zakona jeste poruka razuma i stabilnosti koji je u opštem metežu koji se stvara svima potreban. Onoga dana kada imali smo onu situaciju u politici koja podrazumijeva situaciono odlučivanje i snalaženje jedne osobe i kada se pokazuje u kojoj mjeri se nastupa sa pozicije autoriteta. Danijela Đurović se u toj situaciji izvanredno postavila i svojim nastupom sebe smjestila rame uz rame sa autoritetima kakav je u svojoj političkoj zajednici bila Margaret Tačer.

Za dalje procese to znači još jednu stvar. Danijela Đurović je veoma jasno poručila da niti Milo može da raspiše parlamentarne izbore bez odluke Skupštine, niti Skupština može da razriješi Mila bez odluke Ustavnog suda. Upravo takav pristup nam je potreban u okolnostima koje mnogi predstavljaju zamršenijim nego što jesu.