Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas slave Svetog Georgija ili Svetog Đorđa, koji je veoma slavljen i cijenjen kod nas. Na ikonama se predstavlja u vojvodskom odijelu, na konju kako kopljem probada aždaju.
Za ovaj praznik u proljeće nekada se smatralo da je granica između zime i ljeta, odnosno da se tada budi priroda. Vezivao se i za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost stoke i dobre usjeve.
Jedan možda najčešći, ali i najlepši običaj je pletenje vijenaca od cvijeća i lekovitog bilja i umivanje vodom u kojoj su bile ljekovite biljke. Venčići se prave od đurđevka i drugog cvijeća, a kite se kapije i ulazna vrata doma. U nekim mjestima običaj je da se pletu venčići od ljekovitih trava koji se onda bacaju u tekuću vodu.
Mnogi prave krstove od leskovog pruća, stavljaju ih po po njivama, baštama i zgradama, jer se tako čuvaju od grada i drugih nepogoda.
Đurđevdanska voda
Uoči praznika, u vodu se stavlja razno proljećno bilje – dren, zdravac, crveno jaje, čuvarkuća koja je ostala od Uskrsa, pa se to stavi pod ružu u bašti da prenoći. Ujutru se svi redom umivaju vodom: djeca – da budu zdrava kao dren, djevojke – da se momci „grabe“ oko njih, stariji – da budu zdravi, domaćin – da mu kuća bude dobro čuvana.
Ko je bio Sveti Velikomučenik Georgije
Rodio se u kući bogatih roditelja u Kapadokiji. Izrastao je u lijepog, snažnog i hrabrog mladića, pa su ga kao takvog uzeli u vojsku, gdje je brzo napredovao i već u njegovoj dvadesetoj godini, a car Dioklecijan proizveo u čin komita tj. vojvode.
Za vrijeme cara Dioklecijana organizovan je najstaršniji progon hrišćana. Budući da je Georgije bio hrišćanin, suprotstavio se caru i njegovom naređenju da se svi hrišćani muče i svirepo ubijaju. Posle brojnih i uzaludnih muka, usljed kojih nisu uspjeli da pokolebaju mladog Georgija, pogubili su ga zajedno sa caricom Aleksandrom, koja je i sama primila Hristovu vjeru.
Sveti Georgije je poštovan kao zaštitnik mnogih država i gradova u Evropi, a poštovan je i kao zaštitnik konjice, vitezova i viteštva i krstaških pohoda. Proslavljaju ga Rusi, Grci, Bugari, Srbi, Englezi, Francuzi, Njemci, Italijani. Srpska pravoslavna crkva ga slavi dva puta godišnje. Glavni praznik je Đurđevdan i praznuje se 6. maja, a drugi je prenos moštiju i obnovljenje Hrama Svetog Georgija – Đurđic, koji se slavi 16. novembra.
(RT Balkan)
