Danas je Badnji dan!

Badnji dan najavljuje veliki hrišćanski praznik Božić.

Tog dana badnjak unosimo u naše domove, a porodica se okuplja uz posnu trpezu.

Prema hrišćanskoj tradiciji, običaj sječenja badnjaka se vezuje za to što su vitlejemski pastiri, na znak da se rodio Hristos Spasitelj, nasekli granja i ponijeli ga u pećinu da nalože vatru i ogriju Hrista i njegovu majku. Običaje oko Badnjeg dana su Srbi naslijedili od svojih predaka i još uvijek ih održavaju.

Za badnjak se sječe grana hrasta, koji je kod Slovena oduvjek bio sveto drvo. Vezuje se za slovensko božanstvo Svetovida. Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji i svi su oni povezani sa porodičnim kultom i kultom ognjišta.

Loženje badnjaka je u vezi sa ognjem i ognjištem. To je središnji element simbolike rađanja novog sunca jer je i Badnji dan odmah posle kratkodnevnice. Mladi hrast je spaljivanjem davan ognju radi nove godine, a pregršti varnica bacanih u nebo su najavljivale mnogo roda i prinosa.

Već u ranu zoru, pucanjem iz pušaka i prangija, objavljuje se odlazak u šumu po badnjak. Badnjak sijeku isključivo muškarci, najčešće domaćin i najstariji sin, u rano jutro, prije izlaska sunca.

Prije sječenja se drvetu nazove „dobro jutro“, čestita mu se praznik i moli se da donese zdravlje i sreću porodici. Zatim se drvo posipa žitom, a onda mu se daruje kolač posebno napravljen za tu priliku (česnica).

 

Kada odabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i sjutrašnji praznik, uzima sjekiru u ruke i sječe badnjak.

 

Onaj ko je sjekao badnjak, trudio se „da se drvo ne muči“ tj. da se obori iz jednog udarca ili najviše sa tri. Ako drvo ne padne ni posle trećeg udarca, mora se kidati rukama jer više udaraca nije dozvoljeno.

 

Kada domaćin donese badnjak, ostavlja ga pored ulaznih vrata, a tek sa prvim mrakom se badnjak unosi u kuću i stavlja, prema običaju, na ognjište.

Hrišćanski smisao

Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg, Spasitelja svijeta. Badnji dan je poslednji dan četrdesetodnevnog posta i to je uvod u jedan od najvećih hrišćanskih praznika – Božić. Običaji i praznovanje počinju Badnjim danom, a sve se svodi na jedan cilj – umoliti Boga da sačuva porodicu.

Posipanje žitom na Badnji dan i Božić podseća nas na žito koje je Majka Božija, kada joj se rodio sin, bacala životinjama u štali da stoka ne bi grizla slamu na kojoj je Hrist ležao.

 

Slama u domu se tumači kao sjećanje na to da se Isus Hrist rodio na slami, čime je badnjedanska slama simbol jasli u Vitlejemskoj pećini.

 

Kađenje doma je simbol smirne i tamjana koji su donošeni kao darovi novorođenom Isusu. Orasi u slami u uglovima kuće simbolišu vlast Božju na sve četiri strane svijeta.

 

Pored toga, na sto se postavlja božićna svijeća i sito ili tepsija u koju domaćica stavlja četiri velike rumene jabuke, žito, kukuruz, novac, suve šljive i orahe. Sve to predstavlja želju za dostojnim prihodom i dobrim životom u kući.

 

Pred ovakvom badnjačkom večerom, domaćin se prekrsti, pripali svijeću, okadi trpezu, pročita molitvu Gospodnju, razlomi kolač i svu čeljad ponudi večerom, pri čemu se uz čaše vina dižu zdravice.

Simbolika

Badnja pogača simboliše samog Isusa Hrista („Ja sam hljeb živ, koji siđe sa neba; koji jede od ovog hljeba živjeće va vijek; i hljeb koji ću ja dati za život svijeta“ – Jovan 6,51).

 

Riba simboliše takođe Isusa Hrista, jer na grčkom jeziku, preko koga su naši preci primili hrišćanstvo, riba je IHTIS, a to je skup inicijala Isusa Hrista.

 

So simbolizuje božansku silu, koja čuva djelo božije, kao što so čuva hljeb i ribu od plijesni i truleži.

Vino je simbol Isusove krvi kojom je na Golgoti dao otkup Bogu za grijehe ljudske, dok med simbolizuje slast vječnog života.

Unošenje Badnjaka i slame

U toku dana, domaćica u jedno sito stavi sve vrste žitarica, suvih šljiva, oraha i jabuka i to sve stoji u vrhu stola gdje se večera.

Ponegde sito stave pod sto, a ponegde kod ognjišta. Tim žitom posipaju se badnjak, slama i polažajnik.

Pred veče domaćin unosi badnjak i slamu u kuću. Kuca na vrata, a kada ukućani pitaju „Ko je?“ odgovara „Badnjak vam dolazi u kuću“. Potom mu domaćica otvara i obraćajući se badnjaku govori „Dobro veče badnjače!“. Domaćin stupajući desnom nogom preko praga unosi badnjak u kuću i pozdravlja ukućane rečima „Srećno vam Badnje veče“, na šta ga ukućani otpozdravljaju sa „Bog ti dobro dao i sreće imao“, dok ga domaćica dočekuje sipajući po njemu žito iz sita.

 

Domaćin obilazi sve uglove doma bacajući po jedan orah u svaki ugao, što se smatra žrtvom precima. Ostali orasi i lješnici se ostavljaju i u slami ispod stola i najčešće se jedu sa medom. Orahe koji su u uglovima niko ne uzima.

Paljenje Badnjaka

Badnjak se celiva i stavlja na ognjište. Kada je badnjak stavljen na ognjište, prema njemu se moralo ponašati kao prema živom biću − kitili su ga zelenim granama, ljubili, ali i prelivali vinom, posipali žitom…

 

Običaj nalaganja badnjaka na vatru veoma je star. Djeca „džaraju“ vatru, odnosno grančicama raspaljuju vatru izazivajući pregršt varnica i iskri.

 

Po završetku, domaćin okadi cio dom i večeru, zapali sveću i pristupa se badnjoj večeri.

Badnji kolač

 

Božićni kolač, poznat pod različitim nazivima, domaćica je mijesila rano ujutru na Badnji dan, a nekad mu je pripisivana posebna moć.

Negde se na Badnje veče mijesi česnica, badnjački kolač, bez kvasca sa orasima i namazana medom.

Badnja večera je posna, ali bogata. Prethodi joj četrdesetodnevni post i svako jelo koje se iznese na trpezu ima simboličko značenje. Treba da obiluje jelom i pićem da bi i nova godina bila rodna i puna izobilja.

Bdenje
Na Badnje veče, noć pred Božić peče se meso za sjutrašnji praznik.

Tokom noći se pazilo kad će badnjak da pregori. Nekada su svi ukućani ostajali budni dok badnjak ne pregori, a kasnije je samo jedan muškarac ostajao da bdi. Prema običaju, onaj ko se tokom godine sa nekim zavadio, na Badnji dan sa njim treba da se pomiri.

Savremeno obilježavanje Badnjeg dana

U današnjim, urbanim uslovima se proslava Badnjeg dana izvodi u donekle promijenjenom i prilagođenom obliku.

U nemogućnosti sječe badnjaka u šumi i spaljivanja na ognjištu sačuvane su neke druge osobenosti ovog dana, a to je posna ali bogata trpeza, kupljeni badnjak u obliku par hrastovih grančica i nešto slame (negdje se doda i grana drena) uvezanih crvenom vrpcom.

Posvećenost ognjištu se ogleda u okupljanju cijele porodice za trpezom. Ranije se večeralo na slami na kućnom podu, pa se zato i danas, ispod stola za kojim se večera, stavi malo slame i grančica badnjaka.

Spaljivanje badnjaka se obavlja, uglavnom, paljenjem par listova hrasta u pogodnom prostoru. U novije vrijeme se javilo kolektivno nalaganje badnjaka ispred crkve, odnošenjem u crkvenu portu ili ispred manastira, gdje se kućni badnjak spaljuje na velikom badnjaku.

Izvor: IN4S