Dan sjećanja na žrtve hrvatskog genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH: Srebrenicu u Crnoj Gori izjednačavaju sa zločinom gdje su pravili sapun od logoraša

U spomen području Donja Gradina, najvećem stratištu Nezavisne Države Hrvatske, dijelu koncentracionog logora Jasenovac, danas će biti održana komemoracija i obilježen Dan sjećanja na žrtve hrvatskog zločina.

Dan sjećanja na žrtve genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH od 1941. do 1945. godine biće obilježen polaganjem vijenaca i cvijeća na grobno polje „Topole“ i parastosom žrtvama u prisustvu predsjednika Vlade Srbije Miloša Vučevića, predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i srpskog člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović.

Dan sjećanja obilježava se povodom oslobađanja ustaškog logora Jasenovac, jednog od najvećih i najstrašnijih logora smrti u Evropi.

 

Simptomatično, danas kada Crna Gora odlučuje o Rezoluciji o Srebrenici, poteglo se i pitanje Jasenovca od strane premijera Milojka Spajića. On tvrdi da će bez problema glasati za Srebrenicu ali i da će isto uraditi za Jasenovac čime je na neki način povezao ova dva zločina koja niko pri zdravoj pameti ne može povezati.

Reagovao je i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik koji je kazao da se ne zavaravamo poređenjem Srebrenice i Jasenovca te da je to podvala.

Koncentracioni logor Jasenovac bio je najmonstruoznije mjesto u ovom dijelu svijeta u Drugom svjetskom ratu, ako ne i najmonstruoznije uopšte. Ne po broju žrtava nego po oblicima iživljavanja i ubijanja nesrećnih zatočenika.

Takozvana NDH formirana je pošto je okupirana i rasparčana Kraljevina Jugoslavija aprila 1941.

Bila je to odmazda nacističke Njemačke zbog činjenice da su se Srbi ogromnom većinom opredijelili protiv pakta potpisanog 25. marta 1941 u Beču, što se vidjelo masovnom podrškom puču od 27. marta, čime je iskazana naklonost zapadnim saveznicima.

Formalno, NDH je proglasio Slavko Kvaternik, penzionisani austrougarski oficir, 10. aprila.

Iako su nastankom NDH iz njenog sastava izuzete teritorije nastanjene Hrvatima poput većeg dijela Dalmacije, Međimurja, Gorskog Kotara, priključena joj je cjelokupna Bosna i Hercegovina, koja je tada imala relativnu srpsku većinu, kao i čitav Srem, u kom su Srbi bili većinsko stanovništvo.

Teritoriju NDH nastanjivalo je, prema njemačkim izvorima, 3,3 miliona Hrvata, 2 miliona Srba, 700.000 muslimana, koji su smatrani Hrvatima, i oko 150.000 Njemaca.

Vrlo brzo po ustrojavanju NDH započelo je ostvarenje prethodno osmišljenog programa sistematskog uništavanja Srba. To je i bila glavna opsesivna namjera Ante Pavelića i njegovih sljedbenika.

Paralelno, događalo se sistematsko uništavanje Jevreja, po uzoru na nacističku Njemačku, a takođe i Roma.

U slučaju NDH, prevashodni cilj je bilo nepovratno uništenje svega što je bilo vezano za postojanje Jugoslavije, dakle osim Srba, aparata Kraljevine Jugoslavije i svih ubijeđenih pristalica jugoslovenske države.

Tako su stradale desetine hiljada Hrvata pristalica Jugoslavije, u prvoj fazi oni su bili glavna meta, tek kasnije i komunisti.

Sistematski progon i uništavanje Srba započelo je čim se tzv. NDH elementarno konsolidovala, mada su se napadi na Srbe događali odmah paralelno sa dolaskom okupatora, i to na lokalnom nivou, kao svojevrsni spontani pogrom.

 

Dvije sedmice pošto je proglašena NDH, 25. aprila, zabranjena je upotreba ćirilice. Paralelno je trajalo uništavanje Srpske crkve, njenog osoblja, imovine svih vidova. I sam termin pravoslavlje je u prvo vrijeme odstranjen, i zamijenjen kovanicom „grčko iztočnjaci“. Za Srbe je naloženo i nošenje plave trake, poput žute koju su morali da nose Jevreji.

Rasni zakoni NDH

Formalno, NDH je rasne zakone usvojila 22. jula 1941. godine.

Poznata je izjava ustaškog intelektualca, pisca Mileta Budaka, da trećinu Srba treba otjerati, trećinu prevjeriti na rimokatolicizam, a ostale pobiti, izrečena jula 1941. u Gospiću. Bila je to samo jedna u nizu sličnih izjava ustaških moćnika i zvaničnika u tom periodu.

Masovnost zločina nad Srbima u NDH, i stepen njihove bestijalnosti, užasnuli su tada čak i okupatore. Poznato je da je recimo Glez fon Horstenau, kako navodi u sjećanjima, bio zgrožen.

Ilustrativna je priča Malapartea, tada poznatog fašističkog novinara, koji je prilikom prijema kod Pavelića, poglavnika NDH, uočio pletenu korpu neobične sadržine, punu ljudskih očiju, po Pavelićevim riječima „dar vjernih ustaša“. Istovjetan prizor zabilježio je i Vitomil Zupan, slovenački pisac, u Gospiću, vreću ljudskih očiju, kao svojevrsni trofej ustaša.

 

Procjene o broju ubijenih Srba od strane hrvatskih ustaša, razlikuju se.

Primjera radi, Herman Nojbaher njemački zvaničnik na prostoru Jugoistoka, zabilježio je da se ustaše hvale da su pobili million Srba, ali se njemu činilo da je riječ o „hvalisanju“. Prema Nojbaheru, koji nije bio pristalica ustaških metoda, broj ubijenih Srba u NDH bio je oko 750.000.

Osim u logorima, kojih je u NDH bilo više desetina, masovna ubistva, pokolji Srba od strane hrvatskih ustaša događali su se posvuda, po selima, nad raznim vrtačama, u crkvama, kao u Glini, i drugdje.

Siguran broj žrtava nikada neće biti utvrđen, pošto precizni popisi nisu, u tom dijelu, na vrijeme sprovedeni, a protok vremena je učinio da se mnogi zaborave. Na kraju, uništavane su sistematski cjelokupne porodice.

Najveće stratište bio je logor Jasenovac, ustrojen avgusta 1941. Ta monstruozna industrija zločina bila je aktivna do aprila 1945, kada se dogodilo proboj logoraša, 22. aprila.

Po nizu procjena, bestijalnost zločina koji su se u njemu događali jedinstvena je.

Prema nalazima državne komisije Hrvatske, ubrzo po oslobođenju, zaključeno je da je u sistemu logora Jasenovac usmrćeno oko pola miliona lica, do 600.000. Izvještaj je bio objavljen, i takođe predstavljen Međunarodnom sudu u Nirnbergu.

Prema nalazima Gideona Grajfa, izraelskog stručnjaka za holokaust, u Jasenovcu, koji on naziva “ Balkanski Aušvic“, stradalo je oko 700.000 Srba, Jevreja, Roma, i drugih. Ogromnu većinu stradalnika činili su Srbi. Grajf je takođe opisao 57 metoda mučenja i ubijanja koje su primjenjivale hrvatske ustaše.

Danom sjećanja i komemoracijama, odlučno se naglašava da se stradalnici, žrtve monstruozne ustaške NDH, nikada ne smeju prepustiti zaboravu.