Piše: mr Miloš Spaić, pravnik i politikolog
Dan ljudskih prava je Podsjetnik na svijet koji gradimo zajedno. Svako ljudsko biće ima urođeno dostojanstvo, toga moramo biti svjesni svakog dana. Svaki čovek ima jednaku vrijednost za čovječanstvo, bez obzira na invaliditet, naciju, boju kože, pol, uvjerenja ili bilo koju drugu razliku među ljudima. U šta vjeruje, kako živi, odakle dolazi , ništa od toga ne umanjuje njegovu vrijednost.
U toj jednostavnoj istini započinje priča o inkluziji. Inkluzija nije ukras u dokumentima, niti formalna obaveza , ona je odraz društva koje prihvata sve i razumije da je snaga u različitosti.
To je kultura koja svakome omogućava da bude viđen, saslušan i poštovan; kultura u kojoj svako može da doživi svoje iskustvo na ravnopravan način, bez prepreka koje ga guraju u stranu, jer inkluzivno društvo nije ono koje samo toleriše razlike, već ono koje ih prihvata i promoviše kao temelj zajedničkog napretka.
To je društvo koje ne pravi razlike među ljudima, već društvo u kojem su svi ravnopravni , društvo otvoreno za svakoga, sa jednakim pravima i jednakim mogućnostima za sve. Ljudska prava nisu puka načela na papiru , to su vrijednosti koje nas vode, oblikuju i podsjećaju kakav svijet želimo. Svijet u kojem dostojanstvo svakoga stoji iznad svake razlike, svijet u kojem inkluzija nije obećanje, nego stvarnost koju gradimo zajedno.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
