Dan kojim je počela istorija: Četvorogodišnjica od izglasavanja sramnog Zakona o slobodi vjeroiposvjesti
26. decembar 2019. godine. Naizgled jedan sasvim običan dan po građane Crne Gore. Velika većina pravi planove za proslavu Nove godine, studenti završavaju sa kolokvijumima i spremaju se za proslave, zaposleni se raduju slobodnim danima, uobičajena praznična idila.
Međutim, građani nisu ni bili svjesni da se u tadašnjoj Vladi i Skupštini Crne Gore nešto dobro kuvalo. Odjednom je čitav centar Podgorice bio pod zaštitnim ogradama, policijskih kordona je bilo na svakom ćošku.
Vlast Demorkatske partije socijalista tog dana izglasava Zakon o slobodi vjeroispovjesti.
Vrijeme je pokazalo da je ovaj Zakon bio okidač za smjenu režima Mila Đukanovića koji je svakako već bio itekako uzdrman. Od protesta Demokratskog fronta, pa i preko protesta Odupri se, fotelja je sve više i više uzmicala nekada neprikosnovenom ocu nacije. Đukanović, samo godinu nakon izbora odlučuje da „završi“ priču oko kreiranja novocrnogorskog identiteta i napadne na svog najljućeg neprijatelja – Srpsku pravoslavnu crkvu.
Sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve organizovano je sa vjernim narodom krenulo ka Skupštini Crne Gore, pokušavajući da dopre do Nemanjinog grada, međutim, policija to nije dozvolila te su čitav dan proveli na mostu Blaža Jovanovića.
A u Skupštini se već opasno zakuvalo. Tadašnji poslanici Demokratskog fronta su stali u beskompromisnu zaštitu Crkve i pozvali DPS da sve što dogovore sa episkopima Srpske pravoslavne crkve, da će za to glasati. Do dogovora nije došlo, ali jeste do sastanka između tadašnjeg premijera Duška Markovića i mitropolita crnogorsko primorskog Amfilohija.
Na ulicama čitave Crne Gore došlo je do blokada zbog izglasavanja Zakona a na šta je lider NSD-a Andrija Mandić pozvao u Skupštini. Prvo okupljanje dogodilo se u Beranama, na sada legendarnom mjestu, Persina stanica, gdje se skupilo oko 500 građana.
A okupljanja je bilo i širom Crne Gore. Podgoričani su predveče organizovali još tri blokade, jednu na Zlatici i drugu u Gornjoj Gorici, Zeta je takođe izašla na ulice a zabilježeni su i incidenti na Zlatici kao i na mostu Đurđevića Tara gdje je policije pretukla tada vikarnog vladiku Metodija.
Epilog ranijeg sastanka mitropolita Amfilohija i premijera Duška Markovića, što smo ranije pomenuli, bio je nezadovoljavajući po SPC. Mitropolit je naime tražio da od Vlade da raspravu o zakonu odloži za posle Božića što je Marković odbio.
Skupština je u tom momentu bila krcata policajcima u civilu koji su nosili gas maske i bili spremni da pohapse poslanike Demokratskog fronta. Poslanici Demokrata, URE, Ujedinjene Crne Gore i Demosa su nakon održanih govora napustili salu i nisu htjeli da učestvuju u glasanju.
Tok Skupštine je bio buran a lider NSD-a je tada kazao da će biti sukoba.
„Da, sukobićemo se. Ako ne odustanete od ovoga, sukobićemo se. Vi ste izazvali ovo. Što je vama trebao ovaj zakon? Napali Crkvu i sada pitate što vi ljude ne pustite da žive. Zašto su sveštenici i episkopi na ulicama? Evo vladika Joanikije sav umotan sjedi na ulici. Napali ste Crkvu. Molili smo vas, preklinjali, da ovo ne radite. I kažem vam – da, sukobićemo se“, kazao je Mandić na kraju rasprave.
Skupština nakon toga nije prihvatila amandmane koje poslala Mitropolija crnogorsko primorska a u Skupštini je izbio haos i to u 1 po ponoći. Poslanici Demokratskog fronta su počupali skupštinske mikrofone, policajci u civilu su uletjeli u Plenum i pokušali da ih obuzdaju doduše bezuspješno.
Uslijedili su pozivi poslanika da se prekine sjednica Skupštine. Mrtva je Skupština, mrtva je država. Premijer Duško Marković je tada napustio Skupštinu a poslanici DF-a su ušli u verbalni sukob sa tadašnjim predsjednikom Skupštine Ivanom Brajovićem ali i sa Rankom Krivokapićem iz SDP-a.
Nakon toga je predsjednik NSD-a Andrija Mandić kazao građanima da su spremni da poginu za Srpsku pravoslavnu crkvu.
„To večeras demonstriramo. Imalo je prilike da se nađe rješenje koje zadovoljava sve, ali odavde nema pomjeranja. Ivanu Brajoviću smo rekli da je rješenje da prihvate mitropolitove amandmane koji mogu omogućiti da u Crnoj Gori vlada mir i harmonija“, kazao je tada Mandić.
Kazao je i da će biti Hristovi vojnici i odgovoriti prikladno na sve.
„Nema održavanja sjednice dok se skupštinsko obezbjeđenje ne obračuna sa poslanicima Demokratskog fronta“, kazao je Mandić, a upravo to se i desilo.
Policija je upala u poslanički klub Demokratskog fronta i privela sve poslanike. Tadašnja poslanica DF-a Marina Jočić pozvala je narod da se okupi.
„Okupljajte se ovu bag*u da mičemo. Ove besne pse. Kako ne mogu. Nema potrebe da me dirate. Poginući za Crkvu a ne da uđem u maricu pos*anu“, kazala je Jočićeva.
Sjednica Skupštine je nastavljena a nakon što je Demokratska partija socijalista zajedno sa svojim satelitima između sebe „ćaskala“ oko 3 sata po ponoći izglasan je Zakon o slobodi vjeroispovjesti.
Srpska pravoslavna crkva je tada pozvala građane da se raziđu i saopštila da će formirati tijelo koje će se boriti protiv Zakona o slobodi vjeroispovjesti a što je bio uvod u veličanstvene litije kakve svijet nigdje nije vidio – i u politički kraj Mila Đukanovića.