Damjanović: Zapad Krivokapića pušta niz vodu?

Piše: Igor Damjanović, politički analitičar

Kriza Vlade Crne Gore, koja je tinjala praktično od njenog izbora ulazi u završnu fazu, u kojoj se nadzire definitivni kraj kabineta Zdravka Krivokapića. Na prvi pogled djeluje paradoksalno, vladu sada ruši njen potpredsjednik Dritan Abazović, lider URA, jedine parlamentarne frakcije zastupljene u vladi.
Da će se ovako nešto desiti bilo je izvjesno prije oko mjesec dana, kada su partije nacionalnih manjina, koje su bile protiv izbora Krivokapićeve vlade, potpisale memorandum o saradnji sa frakcijom Abazovića i SNP-om, koja je glasala za vladu, ali u njoj nije imala ministre. Nema nikakve sumnje da je memorandum, koji predviđa konture neke nove vlade, potpisan uz jaku spoljnu medijaciju i da je taj spoljni faktor već obezbijedio formalne uslove za njegovu implementaciju, vjerovatno manjinsku podršku DPS-a Mila Đukanovića.

Lajčak razbijač

Zanimljivo, potpisivanje memoranduma uslijedilo je neposredno nakon posjete Miroslava Lajčaka, specijalnog predstavnika EU za Zapadni Balkan. Lajčaka, bivšeg slovačkog ministra inostranih poslova, visokog predstavnika u BiH i predsjednika Generalne skupštine UN u Crnoj Gori pamtimo iz 2006. godine, kada je referendumski proces o nezavisnosti organizovan i sproveden po njegovom planu. Čini se da će nakon razbijanja zajedničke države Srbije i Crne Gore Lajčaku poći za rukom da razbije i vladu Zdravka Krivokapića. Upada u oči da je nekoliko briselskih zvaničnika i ambasadora zemalja EU tokom prethodnih mjesec dana podržalo memorandum. Briselski faktor je svakako bio potreban, ali ne i dovoljan uslov za pad Krivokapićeve vlade. Agenda koju je krajem novembra u Crnoj Gori plasirao Miroslav Lajčak očigledno je usaglašena i sa Vašingtonom.

U utorak, kada je postalo izvjesno da će frakcija URA pokrenuti inicijativu o smjeni vlade u kojoj i sama participira, premijer Krivokapić izjavio je: „Samo da znate ministar finansija Milojko Spajić otputovao je u Vašington na sastanak sa gospodinom Eskobarom.“ Sledećeg dana sa zvaničnom sajtu Ministarstva finansija Crne Gore pompezno je najavljen Spajićev put u SAD i sastanak sa Eskobarom. To što jedan ministar i premijer toliki značaj pridaju zamjeniku pomoćnika državnog sekretara druge države, spremni da pređu hiljade kilometara da bi ga molili da ih zaštiti od vlastitih kolega, žalosna je ilustracija koliko oni zaista drže do dostojanstva države koju predstavljaju. Na kraju kabinet ministra Spajića, objavio je šturo saopštenje da pomoćnik zamjenika sekretara Eskobar „podržava aktuelnu vladu dok je na evroaltantskom putu“. Međutim, nekoliko sati nakon Spajićevog saopštenja oglasila se američka ambasadorka DŽudi Rajzing Rajnke, ističući da se njena zemlja „neće miješati u unutrašnja politička pitanja u Crnoj Gori.“

Krivokapić u šoku – zašto baš on?

Od prvog dana poslije izbora, kada je postalo jasno Zdravko Krivokapić ima najviše šanse da postane mandatar za sastav nove vlade, on je svu svoju politiku podredio interesu zapadnog faktora. Računao je naivno da će mu podrška SAD i EU, koju je plaćao čak i većim stepenom poslušnosti od Mila Đukanovića, obezbijediti dugograjan opstanak na vlasti. Za svoju prvu međunarodnu posjetu, svega 10-ak dana pošto je izglasan njegov kabinet, Zdravko Krivokapić je odabrao Brisel i glavni štab NATO pakta. Tom prilikom izgovorio je sledeće: „Ukoliko Rusija bude u sukobu sa alijansom, naravno da ćemo poštovati politiku alijanse.“
Stoga, bilo je posebno licemjerno kada je premijer Krivokapić na konferenciji utorak, izgleda zbunjen zašto baš njega Zapad sada pušta niz vodu, izjavio da se u Crnoj Gori pored spoljnjeg, mora uzeti u obzir i unutarpolitički faktor. Upravo je potpuno zanemarivanje unutarpolitičkog faktora tokom prethodnih godinu dana ključna greška Zdravka Krivokapića, koja će njega koštati funkcije, a Crnoj Gori vjerovatno nanijeti nepopravljivu štetu. Krivokapić je sa jedne potpuno ignorisao legitimne političke interese partija koje su mu izglasale vladu, Demokratskog fronta, Demokrata i SNP-a, paralelno favorizujući Dritana Abazovića koji mu sada radi o glavi. U startu je pogazio sporazum o formiranju „ekspertske“ – vlade bez političara, sklopljen na dan smrti mitropolita Amfilohija, tako što je za svog potpredsjednika predložio upravo Abazovića.
Sa druge strane premijer i njegov kabinet nisu radili ništa na polju borbe protiv kriminala i korupcije. Pred sam izbor vlade, u novembru prošle godine, Krivokapić je izjavio da je „glavni prioritet usvajanje Zakona o porijeklu imovine i niza antrikoruptivnih zakona“. Do dana današnjeg niti jedan od ovih zakona nije se našao čak ni u formi predloga za javnu raspravu, niti ih je premijer pomenuo. Vlada se dalje pokazala nesposobnom da sprovede po zakonu obavezan Popis stanovništva – neophodan da bi se ažurirao birački spisak, u kome pro procjenama aktuelnog ministra Sergeja Sekulovića, oko 100.000, gotovo 20% birača, su fantomi, ili protivzakonito upisani.
Poseban skandal izbio je krajem maja mjeseca, kada je Zdravko Krivokapić u poslednjem trenutku odustao i od potpisivanja usaglašenog Temeljnog ugovora sa SPC, za koji je bila spremna čak i svečana ceremonija. Tu je i smjena ministra pravde Vladimira Leposavića, zaslužnog za izmjene Zakona o slobodi vjeroispovjesti. Do dana današnjeg novi ministar nije izabran, a do smjene Leposavića Krivokapić je došao protivno volji parlamentarne većine, glasovima DPS-a i Abazovićeve grupacije URA.

Krivokapić razbijao jedinstvo litija

Zdravko Krivokapić je po svoj prilici od strane Zapada iskorišćen i upotrijebljen da amortizuje veliku narodnu energiju i želju za promjenama artikulisanu na veličanstvenim litijama. Od litija na kojima je prisustvovalo i do 200.000 ljudi širom Crne Gore danas je u odbranu Krivokapićeve vlade u više crnogorskih gradova izašlo ukupno nekoliko stotina građana. To najbolje govori o autoritetu aktuelnog premijera i podrši koju u narodu uživa. Svojim djelovanjem tokom prethodnih godinu dana Zdravko Krivokapić je napravio štetu sa nesagledivim posledicama crnogorskom društvu u cjelini, obesmislio i dezavuisao borbu protiv kriminala i korupcije. Omogućio je snagama bivšeg režima da se pritaje i zadrže gotovo sve glasače sa prethodnih izbora. Štetu je, nepotpisivanjem Temeljnog ugovora, napravio i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja je imala ključnu ulogu da upravo on povede na izborima pobjedničku listu „Za budućnost Crne Gore“.

Krivokapić nije shvatio da Zapad uvažava politički faktor koji on predstavlja tek kada prepozna narodno jedinstvo, snagu i volju da se istraje u odbrani ljudskih prava. Podsjetimo se, da je Milo Đukanović nakon četvorogodišnjeg odlaganja Zakon o slobodi vjeroispovjesti usvojio tek neposredno nakon što je Sem Braunbek, tadašnji američki ambasador za vjerske slobode, posjetio Crnu Goru. Da ubijedi Mila Đukanovića da usvoji sporni zakon Braunbeku je bila dovoljna jedna posjeta, a da izlobira tomos Vaseljenske patrijaršije za pravoslavnu crkvu u Ukrajinu, Branbeku je trebalo desetak posjeta partijarhu Vatrolomeju tokom ljeta i jeseni 2018. godine.
Sjetimo se da su i prve reakcije američke i britanske ambasadorke u Podgorici na usvajanje zakona bile da je to unutrašnje pitanje i legitimno pravo Crne Gore. E kada se na litijama okupilo 200.000 ljudi, gotovo trećina populacije, njihove ambasadorske ekselencije su revidirale stav i poručile Milu Đukanoviću da „mora obezbijediti sve uslove za građanski protest“. Da danas imamo vladu koja je ostvarila kakve takve rezultate, ispunila bar dio očekivanja građana imali bi desetine hiljada ljudi na ulicama spremnih da brane narodnu volju. Tu volju uvažio bi spoljni faktor.
Vlada Zdravka Krivokapića sigurno neće preživjeti februar. Ruku na srce, nije ni zaslužila da ga preživi. Da li će je zamijeniti nova, uz manjinsku podršku DPS-a, ili će subjekti koji konstituišu sadašnju parlamentarnu većinu ipak postići neki kompromis i sastaviti novi kabinet, biće mnogo jasnije nakon posjete Gabrijela Eskobara najavljene za 1. februar.

(Originalan link teksta: https://balkanist.ru/pochemu-zapad-postavil-krest-na-chernogorskom-premere/, Balkanist.ru)