DALIBORKA JE FUKOOVKA
Čitajući opet o, kako reče, „disciplinarnom oku Mandića“, pomislih da je Uljarević Daliborka fukoovka, razrađuje „Panoptikum“, i predstavlja poslanike kao proizvode kontrole predsjednika skupštine.
Ako idemo tragom – društva discipline – onda, u toj postavci, i skupština je ništa manje zatvoreni prostor za oblikovanje koje sprovodi država, kao što je to škola, kasarna, bolnica, sve, dakle, institucije koje imaju moć da nas formiraju. Međutim: od naroda birani poslanici, pripadaju skupštini, što će reći, instituciji kroz koju prolaze svi zakoni na usvajanje ili ne.
Čemu, onda, lukavo, pribjeguje pomenuta gđa. Uljarević Dalibirka i/ili – diskurs NVO-a?
Pa, naravno: igra na kartu da proda priču kako je pokret PES politički nezreo, te da to Mandić itekako koristi, jer su nesnađeni i u vrhu nehegemonisani.
NVO na Balkanu ima vrlo totalitarni, ili blaže rečeno isključiv metod edukacije civilnog i građanskog sektora, u smislu jakog nametanja zapadnih vrijednosti bez da iste kritičke pretrese. Žižek ima, zaista, pravo: dekolonijalizam oko koga se sabrao ljevičarski um, previđa jedno: opet nije u stanju da iznutra doživi običaje, život, rituale zemljama trećeg svijeta, da bi njihove estetike preveo onako kako je to zbilja jedino moguće i ispravno.
Postoji, dakle, ništa manje jedno nasilje koje je propratni dio edukacije, iskorenjivanje, bacanje u proces koji nam može biti itekako stran, tuđ, neshvatljiv, o čemu je pisao Špigl.
Uljerevićka igra, ipak, providno: kaže da je Mandić – „faktički lider parlamentarne većine“, što će reći da lovi priliku u još uvijek nesnađenim (kao) PES-u kako bi izdejstvovao svoje političke interese. Ta politika vječitog zavađanja više ne prolazi, naročito od edukatorki koje koncentrično šire NVO diskurs iz kule Bemax-a.