Dal‘ se neko sjetio da je na današnji dan ubijen jedini kralj rođen na Cetinju

Piše: Perica Đaković

Pričali su mi nekada umni ljudi “u prošlosti se ne živi, ali se poštuju preci”. Čini mi se da mi danas činimo obrnuto, kako drugačije protumačiti da se ovog 9. oktobra nismo prisjetili 9. oktobra prije 90 godina. Bio je to utorak, gospodnje 1934. godine, mjesto luka Marselj u koju uplovljava razarač “Dubrovnik” sa kraljem ujediniteljem Aleksandrom I Karađorđevićem. Na lučkom doku masa naroda došla je da pozdravi prijatelja Francuske, čija je posjeta imala za cilj smirivanje povampirene Evrope, pokušaj da se u korjenu sasiječe nacio-fašistički pokret koji se rađa na tlu Starog kontinenta.

I dok se kralj Aleksandar sa svojim domaćinom ministrom inostranih poslova Francuske Lujem Bartuom vozio ulicama Marselja i odmahivao narodu koji ih je burno pozdravljao, predstavnici terorističke organizacije čekali su trenutak da sprovedu u djelo svoj pakleni plan i ubiju kralja države SHS. iz te mase izdvojio se Vlado Černozemski, pripadnik makedonsko-bugarske VMRO, porijeklom Bugarin, koji je u 16 sati i 20 minuta usmrtio kralja Aleksandra sa četiri metka, a jednim je ranio francuskog ministra inostranih poslova Luja Bartua, koji je zbog neadekvatne medicinske pomoći iskrvario i umro. Atentat na kralja Aleksandra su organizovali Ante Pavelića i makedonsko-bugarski VMRO, omognuti organizacijski Musolinijevim Italijanima, ali kažu i fašistima.

Listajući danas štampu i prateći medije u Crnoj Gori, kao da se taj događaj i nije desio, kao da nije tada ubijen jedini kralj koji je u istoriji rođen u Cetinju, na tlu Crne Gore, kralj koji je baš na put za kobni Marselj krenuo iz Crne Gore, iz luke u Zelenici. U Crnoj Gori koja se diči antifašizmom, eto nije obilježen taj 9. oktobar kada je u Evropi fašistički pokret ispalio prve hice.

Mi se ovdje i dalje bavimo srpsko-crnogorskim pitanjem na drugi način, zaboravljajući da je baš taj Aleksandar spojio dve velike dinastije, Petroviće i Karađorđeviće, i da bi on trebao da bude ako ništa drugo ono bar neka mala spona koja bi nas spajala a ne razdvajala. Ali, šta ćemo, i dalje živimo u nekom suludom vremenu, gdje i dalje posijano sjeme mržnje niče.

Kako drugačije protumačiti ono što se desilo na proteklom skupu Brdo-Brijuni u Bečićima i medijskom pokušaju linča srpskog predsjednika Vučića, koga, eto, odavno neki dojučerašnji “vladari” i njegovi sljedbenici proglašavaju krivim za sve što nam se dešava u ovom po njima Montenegru.

Čudan je to bio press gdje su uglavnom stizala pripremljena pitanja. Išlo se čak i do nekih metaka kojih nije bilo, gle slučajnosti, kao i kod nazovi Državnog udara kada su silne puške pobacane u neko jezero, a akciju izvodili neki penzioneri i čistačice prerušene u opasne komandose. Za taj press izgleda se jedino dobro spremio gost Crne Gore, koji je u Tivat stigao sa sastanka u Hamburgu. Znao je da će glavna tema na skupu biti Srbija i on, koga su opet pojedini medijski predstavnici proglasili krivim za miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore i podgoričke izbore. On koga nazivaju tiraninom, jednostavno je na pitanje odgovorio pitanjem: Šta je to Srbija loše uradila Crnoj Gori? Vučić se čak otvoreno pitao: “Ne razumem one ljude iz Crne gore koji svoju politiku grade prema mržnji ka Srbiji?” Rekao je da on voli Crnu Goru i da će Srbija uvijek pomagati susjednoj joj državi.

Vidim da se takav nastup Vučića nije svidio pojedinim predstavnicima medija pa se ne treba čuditi ako neko sjutra zatraži da se on proglasi personom non grata za Crnu Goru. To ne bi bilo ništa neuobičajeno ni čudno, pa zar to nismo imali u nedavnoj nam prošlosti kada su pojedini književnici, novinari, diplomate i muzičari, da ne nabrajam, bili proglašavani personama nepoželjnim u Crnoj Gori.

No, ostavimo to po strani, jer takvih tema nam neće faliti, izbora u Crnoj Gori neće faliti, ide Budva, Berane, pa možda i Podgorica ponovo… Ali, ono što valja istaći, a što će sigurno mnoge i zaboljeti, jeste da se baš taj Vučić toliko osilio da je, zamislite, uticao da se iz zajedničkog teksta današnjeg Samita u Dubrovniku izbaci tačka o obaveznom uvođenju sankcija Rusiji, termin Okupacija Krima, pa čak i dio teksta o obaveznoj pomoći Ukrajini. Zamislite dokle se čovjek drznuo da se promjeni i tekst da je mirovni plan Zelenskog jedini za rješavanje ukrajinske krize, već da je to “samo jedan od planova”. Inače Samitu u Dubrovniku prisustvuje i sam Zelenski. Pa ako je i od Vučića, mnogo je!

Da, baš danas je 9. oktobar, dan kada su u Marselju prije 90 godina fašisti pucali u Kralja oslobodioca i ujedinitelja, niko drugi nego nacisti i fašisti!

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)