Piše: Jovan Markuš

Suverena i Nezavisna država Crna Gora od 12. jula 1941. godine, čiju je krunu odbio princ Mihailo Petrović NJegoš, nije opstala ni jedan dan.

U zoru 13. jula 1941. protiv ovakve države i njenih zaštitnika ustao je narod Crne Gore, nezavisno od svojih političkih opredjeljenja, i za kratko je skoro čitava Crna Gora bila oslobođena, izuzimajući nekoliko gradova.

Povodom pedesetogodišnjice ovog događaja, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti 11. i 12. jula 1991. godine organizovala je naučni skup.

U zborniku sa tog skupa pod naslovom „Trinaestojulski ustanak – predmet nauke i umjetnosti“ u svom referatu akademik dr Dimitrije – Dimo Vujović, nekadašnji predsjednik Sreskog narodnooslobodilačkog odbora Cetinje i sekretar Komiteta Komunističke partije za srez Cetinje (1944-45), kao učesnik trinaestojulskog ustanka u svojoj analizi, između ostalog, ističe i sljedeće:

„Činjenica što je ustanak u Crnoj Gori izbio sjutradan poslije Petrovdanske skupštine, koja je donijela one antijugoslovenske i separatističke odluke o obnovi nezavisne crnogorske države, pod pokroviteljstvom fašističke Italije, najbolje ilustruje duh i smisao ustanka. Ustanak je upravo pripreman i podignut protivu politike koju su fašistička Italija i crnogorski separatisti izrazili u tim odlukama. Znači, ustanak je bio antifašistički, antiseparatistički, protiv razbijanja Jugoslavije, a samim tim oslobodilački i jugoslovenski…

Zbog toga je 13-julski ustanak crnogorskog naroda bio odbacivanje samostalnosti Crne Gore, kakvo su pripremali separatisti pomoću italijanskih fašista, a izjašnjavanje za Jugoslaviju. Upravo tako su ustanak i shvatili italijanski okupatori i crnogorski separatisti. Oni su nekoliko dana poslije izbijanja ustanka, preko ‘Glasa Crnogorca’ narodu poručivali: ‘Slavna vojska moćne italijanske imperije došla je u Crnu Goru ne da je zarobi, nego da uspostavi nezavisnu crnogorsku državu, koju je narod proglasio na Petrovdan’ ili: “Italijanski vojnici došli su u Crnu Goru kao braća. Osigurali su crnogorskom narodu nezavisnost i slobodu.’ Dakle, prema njima pucanje u Italijane bilo je pucanje u nezavisnost i slobodu Crne Gore…

Trinaestojulski ustanak potpuno je zbrisao Petrovdansku skupštinu i njene odluke, kao da nikada nijesu ni postojali. Ona nije ostavila nikakvog traga, pa je niko više i ne pominje kao da nikada nije ni održana. Tako je 13-julski ustanak predstavljao smrtonosni udarac fašističkim i separatističkim planovima stvaranja nezavisne crnogorske države. On je bio velika pobjeda jugoslovenstva nad separatizmom. O jugoslovenskom duhu i cilju 13-julskog ustanka govori i činjenica da u njemu nijesu učestvovali samo komunisti, nego i mnogi jugoslovenski orijentisani pripadnici građanskih političkih stranaka i oficira bivše jugoslovenske vojske.“

Nesporna je činjenica, koju akademik Vujović korektno ističe, da su oficiri vojske Kraljevine Jugoslavije učestvovali u borbama da se sruši nakazna fašističko-separatistička tvorevina, po ugledu na ustašku Nezavisnu državu Hrvatsku.

Ne samo da su učestvovali u ustanku, nego su, što je i logično, kao školovani oficiri rukovodili oružanim akcijama.

Po objavi rata Sovjetskom Savezu, 22. juna 1941. od strane NJemačke, po šumama Crne Gore su se nalazili pukovnik Bajo Stanišić, pukovnik Nikola Vujošević, major Đorđe Lašić, kapetan Pavle Đurišić, kapetan Jakov Kusovac, kapetan Jakov Jovović, kapetan Ivan Ružić i mnogi drugi koji će voditi ustaničke borbe.

Činjenica je da je velikom ustaničkom pobjedom na Košćelama kod Cetinja 15. jula 1941. rukovodio kapetan Jakov Kusovac, kao i da je pukovnik Bajo Stanišić rukovodio ustaničkim odredima koji su 20. jula 1941. oslobodili Danilovgrad.

Svi oni koji pokušavaju da sakriju istinu o povodu za trinaestojulski – pavlovdanski ustanak, treba da se zapitaju zašto ustanak nije izbio 11. ili 14. jula, ili poslije dolaska okupatora aprila 1941. u Crnu Goru.

Kao što je Pavlovdan poslije Petrovdana, tako je i 13. poslije 12. jula.

Na Petrovdan je proglašena „Suverena i Slobodna Crna Gora“, a na Pavlovdan je srušio narod Crne Gore, predvođen patriotama koje nijesu prihvatile ovaj neslavni dan u istoriji Crne Gore.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi