Da prestanu da se igraju sa narodom: Krivokapićeva vlada “zaraćenih eksperata“ ne može organizovati vanredne izbore

Politički rat u Crnoj Gori ne jenjava, intezitet “oružanih dejstava“ je sve veći, pa ni jučerašnje pomirljive i državničke poruke Andrije Mandića i Miodraga Lekića za sada ne nailaze na razumijevanje onih koji svakodnevno pozivaju građane na protest i otpor.

Godinu ipo dana od veličanstvene narodne pobjede, uz sve razumijevanje razočarenja građana zbog svađe unutar demokratskih snaga, nema razloga za apatiju i nihilizam. Sve su ovo porođajne muke demokratije, ali ono što jeste političko-društveni fenomen jesu otvoreni pozivi na “odbranu izborne volje“ šefova vlade i parlamenta, ali i ministara “eksperata“, tzv. nestranačkih ličnosti koji su se poslije godina provedenih na Oksfordu, u Tokiju ili Singapuru, “odvažili“ da građane pozivaju na pobunu i blokade po Crnoj Gori.

Samo nekoliko dana ranije mlađani ministri, koji su (za sada) vjerni Krivokapiću, predsjednik parlamenta Bečić i sam Krivokapić, pozivali su na koegzistenciju i saradnju unutar parlamentarne većine, iako mnogima od njih djelovanje u praksi već mjesecima unazad nije išlo u prilog javno iznesenim stavovima. Na brojne predloge o iznalaženju rješenja, poštenog i ljudskog dogovora, ostajali su nijemi , a mnogi od njih i aktivno djelovali da do prevazilaženja teške političke krize uopšte i ne dođe.

“Izborna volja“ je pregažena i pogažena nakon što se ušlo u realizaciju nauma ekipe okupljene oko koncerna “Vijesti“ i Đukanovićevih tajkuna i kompanjona, koji su zahtijevali da se iz izvršne vlasti izopšti pobjednička, velika narodna koalicija “Za budućnost Crne Gore“. Tada “mladim, lijepim i pametnim“ Zdravkovim “apostolima“ i njemu lično, koji su sa ulice zasjeli u ministarske fotelje ta činjenica, gaženje elementarnih demokratskih načela nije smetala. Rekli su: nas ne zanima politika i formiranje stranaka, nemamo vremena za strančarenja od važnih državničkih obaveza, dajemo časnu riječ.

E, danas se svi oni bave politikom. Najavljuju formiranje stranke, i to im niko ne može zabraniti. Ali, postavlja se suštinsko pitanje: da li ovakva Krivokapićeva vlada može organizovati prve, fer i demokratske izbore u Crnoj Gori? Da li može izbore organizovati Vlada u kojoj se vodi pravi rat između ministara, premijera i vicepremijera, uz monstruozne međusobne optužbe o švercu droge i cigareta, izdaji i prevarama, radu iza leđa, pa čak do optužbe za “sprovođenje puča“ u zemlji?

Odgovor je kratak i jasan: ne može. Ova vlada je izgubila svoj legitimitet odavno, a dešavanjima od ponedjeljka i definitivno se raspala pred očima zabrinute demokratske javnostii. Politička situacija zahtijeva ozbiljnost, toleranciju i dijalog, razumne poteze i pronalaženje kompromisa. Buka i bijes, pozivanje ministara u vladi na proteste ispred vlade u kojoj i dalje sjede, ponašanje premijera i predsjednika skupštine protekle nedjelje ne uliva mir i sigurnost, već samo nemir u domove svih onih koji su se decenijama borili za lični, i prosperitet svojih porodica.

Eskalacija sukoba u Vladi i prenošenje unutar-apostolskih ratova na crnogorske ulice je najgori scenario, a svako onaj ko ima to na umu ne može biti aboliran od odgovornosti i jasne optužbe koja se već čuje kod većine građana: sve ovo što gledamo je “borba za očuvanje fotelja“, a ne “izborne volje“ koja je narušena od samog početka, još pri formiranje Krivokapićeve vlade.