Piše: Bećir Vuković

Sjeverni tok, Plavi tok, Južni tok, Turski tok. Da li ste u toku šta je sa svim ovim tokovima. Svi su tokovi povezani, a naročito naftni. Povezani kao što su vene i kapilari povezani, i svi zavise od nekakvih pumpi, kao što tijelo zavisi od srca, pumpe. Evropa je ostala između svih tokova, i političkih, i naftnih. Da bi bili u toku, i da bi i dalje tekli prema opštem moru, metaforički rečeno, nedopustivo je da vodite ikakvu suverenu politiku. Takav nastup, suverenistički i slični, sasvim su prevaziđeni. Toga nema ni u najudaljenijim zemaljskim provincijama.

U toku priče u vezi naftnih tokova, ponegde se, još, održavaju, može se slobodno reći – prevaziđeni izbori. Kolicini vajnih predsjednika je istekao mandat, a oni se i dalje ćeraju sa političkim najcrnjim problemima.

Pojedine politike najviše su koštali naftni tokovi. Ne, što se tiče cijene nafte po bidonu, nego se radi o cijeni što je uopšte nemaju. Nemaju ni dva bidona u garaži. To je i laicima jasno.

A, kad su i laicima neke obične stvari jasne, onda je za neke krupne stvari sasvim kasno. Sa druge strane, laicima neke stvari uopšte i ne moraju biti jasne. Neke stvari nisu jasne, čak, ni političarima koji odlučuju o najvažnijim stvarima. A, kako su svi tokovi zaobišli Balkan (valjda prvi put u zadnjih nekoliko vijekova), o tome laici pojma nemaju. Ali, svejedno, i o tome će raspravljati makar onoliko koliko i medili koji u jednu šerpu nadrobe svega i svačega.

I laici znaju da Ujedinjene nacije ništa ne rade, znaju da po foteljama kunjaju neki starci, i ne prateći ikakve vijesti iz svijeta.

U toku ste da više nema ni pomena od ikakvog međunarodnog prava. To je toliko prevaziđeno, taman koliko i Platonovo filosofiranje u Državi. Ko još čita Platonovu Državu. Određeni cinici rade što im drago. Što rekli lici, ovo je vrijeme najgrđe kaubojštine.

Ima i nešto teže i od laika. Najteže je kad cinici potonu u očajanje. Nije nepoznata teorija, naprotiv. I, što je još i strašnije,
očajanje cinika, ponekad je vrlo realistično. U nekim nastupima cinik bi satro, uništio cijelu civilizaciju. Cinik nikad neće čuti onu staru opomenu: primiri se, malo, nisu ufatio boga za bradu. Jeste, Bog je izranjavan, umoran, u neizvjestosti je njegovo djelo, šta je sve preturio preko glave, još mu u ranu ruku zavlačimo, i trebali bi mu se skrajnuti sa puta.

Za neke tokove odlučujuća je geografija. I, meni, laiku, jasno je da je za Crnu Goru odlučujući faktor – geografski.

(Kako god, i ovoga proljeća prolistaće Crna Gora…)

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi