Da li je Milatović izvukao naravučenije iz podgoričkih izbora: Od 60 odsto sa državnog, spao na četiri, pet na lokalnom nivou
Prije samo godinu i po dana predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je iz drugog kruga predsjedničkih izbora i okršaja sa Milom Đukanovićem izašao kao pobjednik sa podrškom 60 odsto izašlih građana tog 2. aprila. Tridesetog septembra ove godine snaga Jakova Milatović nakon lokalnih izbora u Podgorici se procjenjuje na četiri, pet odsto u Glavnom gradu u kojem je na dan drugog kruga predsjedničkih izbora osvojio preko 70.000 glasova (u odnosu na Milovih nešto više od 37.000).
Kako je Milatović „prokockao“ ogormno povjerenje naroda za samo godinu i po dana? Na to pitanje vjerujemo ni on još uvijek nema odgovor.
Istina je da su Milatovića 2. aprila 2023. godine podržali glasači svih partija koje baštine tridesetoavgustvske principe, međutim, i beu tih glasova predsjednik države je morao zavrijedit znatno veću podršku na nedavno održanim lokalnim izborima u najvećem gradu koji u svakom smislu predstavlja Crnu Goru u malom. A nije je zavrijedio zbog pogrešnih političkih poteza povučenih tokom poslednjih nekoliko mjeseci.
U želji da se dodvori promontenegrinskim krugovima, Milatović je ostao bez podrške svojih originalnih glasača koji su se sa pravom osjetili izdanim od ovog političara kojem su u tolikom broju ukazali povjerenje prošle godine. I zaista, Milatović je tokom predizborne kampanje najviše podsjećao na predstavnika političkog subjekta kao što su SDP, SD ili u najboljem slučaju GP URA za čijem je kandidata za gradonačelnika lobirao po podgoričkim ulicama i parkovima.
Nenapadanjem DPS-a, ulaženjem u sukobe sa dojučerašnjim saborcima i onima čiji je ulazak u izvršnu vlast zagovarao posle prošlogodišnjih parlamentarnih izbora, srčanim branjenjem Milovog načelnika Genaralštaba od penzionisanja, Milatović je sve više ličio na predstavnika političke grupacije koja spada u red DPS-ovih satelita.
Uprkos tome što je doživio fijasko i što je srozao svoj rejting na političkoj sceni, iz rezultata izbora od 29. septembra predsjednik Crne Gore može da izvuče pouke koje bi u narednom periodu mogle da budu plodonosne po njega i njegovu dalju političku karijeru koja je pod znakom pitanja. Ukoliko se nakon izbora bude ponašao kao i prije istih, Milatović će nesumnjivo doživjeti političku sudbinu Zdravka Krivokapića, možda čak i goru. Jer za razliku od prvog postedepesovskog premijera, Milatović bi u političku penziju otišao kao persona koja je implicitno podržala povratak DPS-a na vlast u Podgoricu i time pogurala taj kriminogeni politički projekat na putu osvajanja vlasti na državnom nivou.
Ukoliko se bude držao politike zahvaljujući kojoj je izabran za predsjednika države i zbog koje mu, u u krajnjem slučaju, 29. septembra ukazalo povjerenje tih četiri, pet procenata Podgoričana, Milatović bi mogao da revitalizuje svoj uzdramni politički rejting. Njegova četiri odbornika drže ključeve Podgorice i ukoliko bi ih okrenuli u pravom smjeru, Milatović i njegovi podržavaoci iz Pokreta za Podgoricu bi mogli oškrinuti vrata vlasti na državnom nivou.
Rješenje političke zagonetke u Podgorici kao i pravac u kojem će se razvijati politička karijera predsjednika države je u Milatovićevim rukama. Ukoliko se prilikom donešenje te krucijalne odluke ne bude oslanjao na racionalnost, biće upamćen kao još jedno političko zamorče Željka Ivanovića i Druge familije.