Da li je kućni pritvor adekvatna kazna?
Zatvor, kućni pritvor, uslovna kazna… mogućnosti su koje stoje pred sudskim organima kada treba izreći presudu za učinjeno djelo.
Uslovna kazna se, uglavnom, smatrala kao blaga sankcija u situacijama kada se mogao „propisati“ zatvor.
Jer, sankcionisana osoba, osim ako nije normalna, neće napraviti prestup koji bi je poslao „iza brave“ dok je na „uslovnoj“.
Stoga, ta kazna, ukoliko zaslužuje zatvor, nije odgovarajuća.
Međutim, kao jači metod kažnjavanja primjenjuje se i kućni pritvor.
U kojim slučajevima se izriče „kućna robija“, to nije precizirano, pa je odluka na sudu.
I tu dolazimo do istog pitanja kao u slučaju uslovne – da li je kućni pritvor adekvatna kazna?
Četiri mjeseca za zlostavljanje
Naime, nedavnom presudom Višeg suda u Podgorici, koja je preinačena iz uslovne, okrivljeni je kažnjen sa četiri mjeseca kućnog zatvora zbog zlostavljanja (udaranja više od 30 puta) oštećenje osobe.
„Okrivljeni kome je određeno izvršenje kazne zatvora u prostorijama za stanovanje ne smije napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom kojim se uređuje izvršenje krivičnih sankcija. Ukoliko osuđeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kivičnih sankcija“, navodi se, između ostalog, u presudi.
Dakle, da li je za zlostavljanje odgovarajuća kazna kućni pritvor – prosudite sami.
Okrivljeni će u svom domu moći da provodi vrijeme sa porodicom, prijateljima… Kao da je počinio saobraćajni prekšaj bez posljedica, finansijsku prevaru ili sličan prestup, a ne maltretiranje, prebijanje…
Za laganje šest mjeseci
Sa šest mjeseci kućnog pritvora kažnjena je i okrivljena koja je lagala.
Tačnije, ona će „na robiju“ zbog krivičnih djela lažno prijavljivanje i davanje lažnog iskaza.
Okrivljena je lažno optužila oštećenog da je „neprilično dodirivao, stiskao, a zatim prijetio ubistvom ako ga prijavi“. Potom je dala lažan iskaz pred Osnovnim državnim tužilaštvom.
Iako je prvobitno osuđena na jedinstvenu zatvorsku kaznu od sedam mjeseci, Viši sud u Podgorici uvažio je njenu žalbu, te preinačio odluku u pogledu kazne.
„Okrivljena je u prvostepenom postupku priznala izvršenje krivičnih djela koja joj se stavljaju na teret, tvrdeći da je bila nagovorena da to uradi od strane drugarice, koja je željela da od oštećenog uzme pare“, navedeno je u presudi.
Ona nije osuđivana ranije, a oštećenog je prijavila nakon što je dobila otkaz na poslu.
„Prilikom odmjeravanja kazne, drugostepeni sud je, pored olakšavajućih okolnosti na strani okrivljene, cijenio i visinu propisanih kazni za krivična djela za koja je oglašena krivom, te iskazano kajanje i žaljenje zbog ovakvog ponašanja i izvinjenje oštećenom, zbog čega je izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u prostorijama za stanovanje u trajanju od šest mjeseci“, stoji u presudi.
Ova vrsta kazne nije demotivišuća za nova nedjela. Za neka mu dođe kao nagrada i čini mi se da se zloupitrebljava. Ovo je laičko viđenje, ali nije bez osnova.