Piše: Perica Đaković
Odlazak Nikole Janovića iz najjače opozicione partije, DPS-a, nije iznenadio nikoga ko se ozbiljno bavi politikom. Ovo se realno moglo očekivati još prije skoro dvije godine. Da se to tada desilo, bio bi to tektonski poremećaj u redovima Mila Đukanovića, koji je u tom periodu bio poljuljan navodnim podmlađivanjem, ali i političkim zaokretom.
Dobro se sjećam tog perioda i nekoliko naših zakazanih TV intervjua do kojih nikada nije došlo – on ih je otkazivao u posljednjem trenutku. Svaki put je razlog bio unutarpartijski pritisak kroz koji je prolazio. Uzalud su bila moja ubjeđivanja da je on idealan kandidat za novog lidera, jer je praktično bio rijedak slučaj čovjeka koji u DPS nije došao da uzme nešto za sebe. On je u DPS unio ime i prezime sportske veličine, kapitena besprekorne karijere.
To je čovjek koji nije došao da se finansijski „grebe“ o partiju, jer je kroz sportsku karijeru stekao ime, nekretnine, solidnu finansijsku sigurnost i zarađenu nacionalnu penziju. Dakle, on je dao DPS-u, nije došao – kao najveći dio partijskih vojnika – da od njega uzme. Kao takav, bio je idealan da vodi partiju i povede je u realan zaokret od naslijeđene prošlosti. Interesantno je da je imao i međunarodnu podršku.
Ko ga je tada kočio unutar partije? Ko mu nije dozvolio da se na kongresu pojavi kao protivkandidat i da se – sportski, kako je navikao – bori? Njegov sportski ego bio je očigledno povrijeđen i, poznajući ga, znam da to nije mogao dugo da izdrži.
Njegov odlazak ne treba vezivati sa odlaskom Drita Lole, jer je on odlučio da ostane u parlamentu i da se tu pokuša boriti. Realno, Janovićev odlazak neće poremetiti partijsku stabilnost, ali će ostati pitanje: da li je ovo početak krunjenja?
Od trenutka kada je odlučio da napusti DPS, u koji je ušao sa jasnom političkom idejom, kod mene se rodila sumnja – da li je dobio neki spoljašnji signal, informaciju o akcijama ili predstojećim promjenama?
U svakom slučaju, činjenica je da nije otišao bilo ko, već čovjek čiste karijere, spreman na promjene, vrhunski sportista naviknut da izgine na terenu, pa zar nije najbolji primjer njegova sprmnost da se jedini suprotstavi uvođenju titule počasnog predsjednika DPS-a.
„Generalno mi pojam počasnih predsjednika, ne samo u našoj, već u bilo kojoj partiji nije naročito blizak“, saopštio je poslanik i član Predsjedništva Demokratske partije socijalista Nikola Janović.
Janović je na pitanje šta on, kao neko ko je zagovornik nastavka reformi, misli o intenciji pojedinih partijskih kolega da predlože Mila Đukanovića za počasnog predsjednika partije na predstojećem Kongresu, istakao da smatra da Đukanović nema ambiciju da upravlja partijom iz sjenke.
„Barem ja nijesam nikada doživio da sam u ovih osam godina bavljenja politikom imao bilo kakvu intervenciju sa njegove strane na odluke koje sam donosio, ni u Vladi ni u DPS-u“, rekao je Janović.
„Shvatio sam potrebu ljudi koji su pisali statut partije da je to jedna vrsta priznanja i zahvalnosti i da je to želja kojom su se vodili. To je svakako lijep gest… To može da ima i neku drugu konotaciju koju onda ostavljate nečijoj mašti na volju i propagandi drugih partija da izvlače svoje zaključke i dodatno spinuju i nabacuju narativ u javnom prostoru, za kojim nema potrebe.“
Da li ga je takvo razmišljanje još više udaljilo od partijskog vrha?
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe/Izvor: Žurnal)
Zakasnio je po svakom pitanju. Najpostenije je bilo da vrati i mandat i tako pokaže veličinu koju nesumnjivo ima. Posle toga da sam krene u stvaranje nove političke partije jer sa svojim iskustvom do sada ima bi lakši posao nego se boriti kao nezavisni kandidat jer narod je stoka neće ga shvatiti ljudski naprotiv mnogi će mu okrenuti leđa. Sa njim sam imao 2021 godune nemilu situaciju na Cetinju iz koje smo obojica izašli kao ljudi a taj skučaj je trebao da mu bude povod da odma napušti DPS ….Ali nikad nije kasno.
Realno je Jano nebitan. Dobro je što je izašao i što je zadržao mandat da ga nemaju oni, a nebitno je što je ostao i što ima mandat jer će u politiku ostat maxmalno do sledećih izbora
Pjer Galeta – druže Pjer, nisi u pravu, jer istina je na sasvim drugoj strani! Nikola Janović, je u Kotoru poznat kao izuzetno pošten čovjek, potpuno ispravan u svakom pogledu, a posebno u moralnom i on će u narednom periodu formirati stranku, na lokalnom nivou, na nivou Boke (Herceg Novi, Tivat, Kotor i Budva), koja će biti posvećena napretku Boke i jedinstvu pravoslavnog i katoličkog stanovništva Boke (Srba i Hrvata), koji su cijelog svog vijeka živjeli u međusobnoj slozi i razumijevanju, još od doba okupacije od Mletačke republike i Austrougarske, na ovom području! Nikola Janović je iz mješovitog hrvatsko-srpskog braka (otac iz Bogdašića, a majka iz Grblja) i on najbolje osjeća potrebu za promociju sklada među stanovništvom Boke. Ako zaista formira stranku, kao što se najavljuje, Nikola će imati apsolutno najveću podršku u Boki!