Predsjednik države Jakov Milatović tek što je ušao u političku arenu, već sad svojim pogrešnim potezima počinje da liči na svog „političkog oca“ Zdravka Krivokapića.
Politički život dva pomenuta eksperta započeo je nenadano, a crnogorske građane je zadesio u trenutku koji su decenijama čekali. Međutim, niko nije mogao ni zamisliti da će građanima biti poturena dva eksperta takvog kalibra, kojima nije dugo trebalo da pokažu o kakvim ekspertima glume se radi.
Obojica su u početku bila uz građane, posebno vjerujuće iz srpskog korpusa, ali su promijenili ploču kada su okusili život na visokoj nozi, sa svim beneficijama koje im vlast donosi, naročito ukoliko slušaju zapadne partnere.
Prvi premijer nakon pada Đukanovićevog režima, Zdravko Krivokapić ubrzo je okrenuo leđa Srbima i onim političkim subjektima koji su mu omogućili da bez ikakvog političkog iskustva zasjedne u premijersku fotelju. Na sreću Crne Gore, njegova politička karijera je bila kratkog daha, pa je već sada skoro i zaboravljen, iako se ponekad glasne, da bi nam dao do znanja da je živ.
Njegov „politički sin“ Jakov Milatović krenuo je istim stopama. I on je zabio nož u leđa svojim političkim saborcima, kao i građanima čijim glasovima je došao na mjesto predsjednika države. Postao je veliki Crnogorac i pristojni Evropejac, koji više ne preza ni od čega kako bi došao do svog cilja, još većeg parčeta političkog kolača.
U pokušaju da i nakon isteka predsjedničkog mandata ostane na političkoj sceni, Milatović je sve karte bacio na svoj politički projekat. Svakodnevnim napadima na dojučerašnje partijske kolege, te javnim priznanjem da će se uključiti u predstojeći izborni proces u Podgorici, Jakov pokazuje da ima velika očekivanja od ovog projekta.
Ipak, s obzirom na to da je njegova frakcija nekada jedinstvenog Pokreta Evropa sad, oličena u novoformiranom Pokretu za Podgoricu praktično srušila podgoričku vlast sa Demokratskog partijom socijalista, nejasno je kako Milatović očekuje da ostvari dobar rezultat u Glavnom gradu.
Vjerovatnoća da će Milatović i politička opcija koju će podržati na podgoričkim izborima 29. septembra ostvariti dobar rezultat je mala, jer građanima je dosta tzv. zaštitnika, eksperata i onih koji samo kude, a nikako ne daju predloge rješenja za probleme, na koje stalno ukazuju.
Očigledno je da Jakov korača Zdravkovom utabanom stazom neuspjeha, jer svojom lakomislenošću i brzopletošću ubrzanim hodom ide ka političkom ponoru.
Ukoliko želi da opstane na političkoj sceni, Milatović će morati da se (figurativno rečeno) otrijezni i prestane sa inaćenjem, kao i etiketiranjem, kao nepristojnih, građana koji se ne slažu sa njegovom politikom.
Da li će izbori u Podgorici značiti kraj Jakovljevih političkih snova, saznaćemo 29. septembra, kada će politička opcija koju podržava imati vatreno krštenje.
Takođe, kao zaštitno lice pomenute političke opcije, Jakov će ubrzo moći da vidi koliko je stvarno uticajan među građanima i da li je ipak prerano uzletio.