DA LI IMAMO VLADU CRNE GORE?

piše: Vladimir Vukićević, kolumnista “Borbe“

Jučerašnje izvinjenje Dritana Abazovića, koordinatora bezbjedonosnih službi,  Veljovićem i Đukanovićevim pučistima na Cetinju legalizovalo je sve njihove buduće akcije, dalo im vjetar u leđa da nastave sa daljim pokušajima rušenja ustavnog poretka i ugrožavanja javnog reda i mira.

Ako imamo u vidu tvrdnju premijera Krivokapića da predsjednik i njegov savjetnik neće stati, da će se njihovo divljanje i hajdukovanje po Crnoj Gori nastaviti, ako ni nedjelju dana poslije njegove najave da će se u roku od sedam dana ispitati propusti svih u bezbjedonosnom sektoru nema istrage i njenih rezultata, ako se aktivisti Demokratskog fronta Momčilu Kukuličiću izriče pritvor od 72 sata za verbalni okršaj sa Ivanom Vukovićem koji je pozivao na nelegalni skup na Cetinju 4. i 5. septembra i rušenje države, a komandant pobune Veljović slobodno šeta obilazeći svadbe i kafane sa svojim šefom Đukanovićem, gdje na miru uz čivas dogovaraju nastavak operacije ‘’Zapaliti Crnu Goru’’, postavlja se opravdano pitanje: da li imamo Vladu Crne Gore?

Na to pitanje nam je prije neki dan u Nikšiću dao odgovor Milo Đukanović. Na izbornoj konferenciji ostataka ostataka DPS Nikšić, onoga što je ostalo nakon izbornog kraha koji je doživio u martu, tzv. predsjednik Crne Gore, organizator pobune na Cetinju, izjavio je da su događaji na Cetinju pokazali kako je Crna Gora možda jedina nezavisna država u svijetu, te jedina država članica Ujedinjenih nacija (UN) koja nema svoju Vladu, već je ona, kako je kazao, stručna služba Srpske pravoslavne crkve (SPC).

Opljačkani i obespravljeni građani su poslije pobjede 30. avgusta prošle godine odlično znali da iza DPS skakavaca ostaje pustoš, premijer je u ekspozeu pomenuo ‘’sprženu zemlju’’, pa su građani imali razumijevanja da se ne može preko noći doći do ubrzanog ekonomskog razvoja, hiljada novih radnih mjesta, ali je više od svega očekivao i tražio Pravdu, odgovornost za sveopštu pljačku države, nezapamćenu na evropskom tlu. Umjesto toga, dobili smo tajkunskim ucjenama slabu Vladu, koja mjesecima očigledno ne umije ili ne želi da se obračuna sa DPS kriminalnim sistemom, ušli smo u kohabitaciju sa Đukanovićem koji nam se smije u lice i poručuje da Vladu nemamo, pa smo došli u neizdrživu situaciju da svako malo strepimo da li će ‘’stari svatovi’’ Veljović i Đukanović, na nekoj svadbi ili u nekoj kafani, biti dobre ili loše volje, da li će narediti blokiranje saobraćajnica, da li će žariti i paliti, huškati narod na nemire, pozvati na konačan obračun sa izdajnicima i stranim plaćenicima, na koncu, zavisimo od raspoloženja ovog kriminalnog dubla koji je spreman na sve, pa i na izazivanje nemira i prolivanje krvi, ne bi li u sveopštem haosu i metežu sačuvali svoje opljačkano blago.

Abazović se pokazao nedostojnim funkcije, pa je poslije skandaloznog saslušanja kod Komnenića na TV Vijesti, poslije par dana pritiska Đukanovićevih pučista i kriminalaca, popustio i izvinio se Milu Đukanovića koji nas je maltretirao. Umjesto izvinjenja građanima koji su uživo i na djelu mogli da vide do čega ih je dovela kohabitacija Prve i Druge familije, umjesto skrušenosti i podnošenja ostavke odmah i promptno, Abazović i oni koji su ga instalirali na najznačajnije funkcije nastavljaju da mešetare i da koče proces demontaže mafijaškog Sistema, zlokobno nam nudeći nekakav ‘’dijalog’’ sa pobunjenicima, nekakve razgovore o iznalaženju ‘’kompromisa’’, pa se mnogi opravdano pitaju da li smo zaista zemlja koja je lider u evropskim integracijama ili teritorija u Pojasu Gaze? Oko čega treba voditi ‘’dijalog’’ sa predstavnicima DPS i satelita, koji nisu ništa drugo nego političke podružnice kriminalnih klanova? Oko čega ako ne samo oko mirne predaje i razoružavanja njih i njihovih komita, kao i u svim drugim civilizovanim državama svijeta.

Dok se premijer Krivokapić danas sastaje sa njemačkom kancelarkom Merkel, a Abazović u Briselu sa lajčacima, u Crnoj Gori se hapse i zadržavaju u pritvoru aktivisti DF za verbalne okršaje, a Veljović slobodno šeta, priprema nove belvedere, njegovi paligumari bez sankcija presrijeću odbornike URA i prijete im, komite najavljuju nove pohode.

Da li smo se izborili za ‘’prvu demokratsku Vladu’’ čiji će predstavnici po svijetu da se slikaju i srijeću sa državnicima i briselskim aparatčicima, a unutra neće imati snagu da se izbore sa 100 mafioza?

Da li moramo biti srećni što smo 30. avgusta prošle godine, bez kapi krvi i ispaljenog metka, uspjeli da pobijedimo kriminalnu organizaciju, koja će nam tu pobjedu ‘’oprostiti’’ i pretvoriti je u naš sveopšti poraz, držeći nam pištolj uperen u glavu, gume koje gore pod nos i pretvarajući kompletnu Crnu Goru u taoca svoje izopačenosti i ludila?

Da li je ova ‘’kohabitacija’’ poslije godinu dana otvoreno prešla u talačku krizu u kojoj 100 kriminalaca, bojeći se za sebe i svoje opljačkano blago, prijeti ratom, nemirima i sukobima, sprdajući se sa svima nama kako smo jedina nezavisna država koja nema Vladu?

Ako Vladu nemamo, ako je Đukanović iz nehata u Nikšiću rekao istinu, onda će narod morati da odbrani Crnu Goru, svoje djecu i pravo na njihovu budućnost, na život dostojan ljudi 21. vijeka. Ako Vlade nema, sem za slikanje njenih predstavnika sa stranim faktorima, ako je spolja gladac, a unutra jadac, onda ne preostaje ništa drugo nego da se ona hitno raspusti i bira nova koja će imati snage da se obračuna sa šačicom bandita. Ako Sekulovićeva policija ne može da se obračuna sa njima, nego mora FBI da šalje ekipu, onda je bruka kompletirana i stvari jasne.

Jedino se postavlja pitanje zašto smo birali abazoviće i sekuloviće, za šta ti momci primaju platu, ako u obračunu sa 100 mafioza zavisimo od toga kada će bratski FBI poslati ekipu koja će se iznenada pojaviti i riješiti Našu Stvar?