Da bi bio „PERSONA NON GRATA“, moraš prethodno biti PERSONA

Piše: Emilo Labudović

Odluka hrvtskih vlasti da trojicu političara iz Crne Gore proglasi „nepoželjnima“ na svojoj teritoriji, krije višeslojnu pozadinu koja baš i nije samo izraz stvarne ljutnje i državničke povrijeđenosti. Na stranu to što jedna država koja je, navodno, raskinula državno – pravnu vezu sa svojom prethodnicom, ozlogašenim fašističkim isprdkom Hitlerovog ludila, danas ima i morala i prva da na bilo koji način reaguje i na sam pomen tog državnog surogata, institut „persona non grata“ uglavnom pripada sferi diplomatskih odnosa. A Andrija, Milan i, crni i bez krivice kriv, Aleksa, i nijesu iz te priče. Doduše, mogu biti (Andrija je predsjednik Skupštine, Milan izgore za odmorom u Rovinju, a Aleksi se božije zore ne zna), ali i ne mora, a njihova „nepoželjnost“ mogla da se rešavati u konkretnim slučajevima i diplomatskim kanalima. Ovako, onaj potražitelj broda „Jadran“ i vascijelog Jadrana u zalivu Boke Kotorske, Goran Grlić iliti Radman, trubeći na sva zvona samo je dokazao da je „u velikoj unutrašnjoj nuždi“!

Kad se ova odluka razmotri izvan ravni ostrašćenih emocija i vjekovne zavade, nije teško zaključiti da ona i nije toliko upućena imenovanim adresama koliko je za unutrašnju upotrebu. Tim prije što i nije naišla ni na kakav diplomatski odjek u Evropi i jedino gdje se gnijezdila jesu ustaški krugovi u Hrvatskoj i ovdašnji ojkači i hajkači iz DPS/SD/ HGI/ BS redova.
NDH, na žalost, još nije a ko zna da li će ikada, umrla u Hrvatskoj. Tog živog leša, hranjenog isključivo antisrpskom histerijom, a kojeg je iz Pakla vaskrsao „otac nacije“, Franjo Tuđman, morala je i mora i dalje da održava (i potajno) podržava svaka vlast nakon „domovinskog rata“ i etnogenocida nad Srbima. Uz to, žal za Bokom i brodom u njoj, nikad nije, a bojati se da skorije i neće, prestati da muči hrvatske glavešine. Jer, oni koji su i dalje „za dom spremni“ i opet iscrtavaju kukaste krstove, moraju biti stalno i iznova posluživani jednom te istom hranom: zabludama, mržnjom i izinđalim snovima. A to su, uglavnom Vučić i Srbija, ali se teritorija hrvatske nezajažljive potrebe da po svaku cijenu dovrši Pavelićev plan, morala proširiti i na Crnu Goru.

I eto žive zgode, rezolucija o Jasenovcu koja čak i nije ozvaničena objavom u „Služvenom listu“ (Jakove, Jakove)! Na žalost i na sreću, to što je i što će Jasenovac Hrvatima biti i ostati neizbrisiva mrlja na obrazu, ne da se izliječiti progonom ne samo trojice zvaničnika nego i da su trideset i tri Crne Gore stavljene na spisak. Da je istim manirom reagovala recimo NJemačka na sve one koji su upirali prstom u Aušvic, Dahau, Treblinku, Jajince… majčin ga sin ne bi kročio na njeno tlo.
Ali, ovaj Goran Grlićev iliti Radmanov „prosvjed“ morao je na neki način da pokrije onaj ustaški pozdrav gradonačelnika Dubrovnika, Tompsonove koncerte, antisrpske grafite u Splitu, pogrom ćirilice u Vukovaru… i da pred domaćim jurišnicima i njihovim udrugama pokaže da ih Hrvatska, mada navodno evropska, ne zaboravlja. A da se Vlasi ne bi dosjetili i da sve ne bi bilo rezultat hrvatskog antisrpstva, makar ga bilo i u Crnoj Gori, dvojici srpskih lidera pridružen je, ni kriv ni dužan, osvjedočeni Crnogorac, Aleksa!? Jedan moj rođak je to prokomentarisao ovako: Hrvati dimom istjerali lisicu!

I tako je „prosvjed“ ispunio svoju glavnu namjenu i, istovremeno, navrnuo vodu na mlin ovdšnjim srbomrziteljima koji ne prestaju da melju kako Crnoj Gori sa srpskim teretom nema budućnosti. Osim, ako ne primijene hrvatski recept rasrbljavanja. Ali, snila baba šta joj srcu milo.

I još nešto na kraju. Ovi domaći graktači moraju da znaju sledeće: da bi neko bio proglašen „personom non grata“ mora prije svega da bude – PERSONA. Hrvati su to znali, a Aleksi, lisici koja ni luk jede ni luk miriše, se izvinjavam.

P. S. U ime građana sela Šekular, Andriju, kad već ne može u hrvatski Sabor, pozivam na svenarodni ilindanski Sabor pred crkvom Svetoga Jovana, na Ulici, a Milanu i supruzi mu, svesrdno otvaram kuću. Nije Rovinj, ali ima tišine, mira, zelenila, šuma rijeke (i vir bi smo napravili)… i tri metra zagrljaja dobrodošlice!!!

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)