Čuvari Severininog poštenja iz „neovisnog“ Montenegra ni da zucnu u odbrani KIC-ovog „pokreta otpora“ od hrvatskih branitelja

Nakon što im je zvanični Zagreb preko posrednika u vidu Udruženja hrvatskih branitelja i dobrovaljaca zabranio ulazak u Hrvatsku, KIC-ov pop hor je snishodljivo odlučio da ne nastupi na obilježavanju 80. godišnjice od oslobođenja Korčule od fašista.

To je obznanila menadžerka KIC-ovog pop hora Snežana Burzan Vuksanović, koja se brže bolje, „u pet do 12“, dosjetila da nisu na vrijeme sredili radne dozvole za nastup na manifestaciji u ovom hrvatskom ostrvu, te da su zbog stoga odlučili odložiti svoje gostovanje za neku drugu priliku. A druge prilike neće biti dokle god se Hrvatska jasno ne suoči sa svojom neslavnom nacističkom prošlošću.

Međutim, bivša SD-ova službenica u Glavnom gradu umjesto da osudi pokušaj gušenja umjetničkih sloboda u poslednje primljenoj članici EU,  odlučila se pravdati hrvatskim branitelja u stilu vaterpoliste Alesandra Kralja koji je na istovjetan način iz splitskog akvatorijuma pokušao odobrovoljiti rulju koja ga je jureći natjerala da pokaže svoje plivačke sposobnosti.

Kao što je vaterpolo golman svojevremeno uvjeravao splitske domobrane da nije Srbin, tako je danas Burzan Vuksanović za članove KIC-ovog popo hora garantovala da nisu jugonostalgičari, već samo pronosioci podgoričkog urbanog titoljublja.

– Mi u horu nijesmo jugonostalgičari, mi poštujemo pravila, zakone i vrijednosti 21. vijeka i državne granice stvorene nakon podjela 90-tih. Misija KIC pop hora je da širi dobru energiju, da povezuje ljude širom regiona, da sjeća i baštini slobodarski put naroda nekadašnje Jugoslavije i najljepše, civilizacijske vrijednosti antifašizma,ljubavi među ljudima, sloge, solidarnost, suživota, dobrosusjedstva – navela je Burzan Vuksanović obrazlažući odluku o „odgađanju“ nastupa.

Koliko je zvanični Zagreb mentalno okupirao tzv. prosuvrenistički dio Crne Gore, najbolje potvrđuje neoglašavanje njihovih političkih i intelektualnih zamorčića nad prizemnim napadom kojim je zbog izložen KIC pop hor. Prolazi drugi dan, a iz redova DPS-a, Snežinih SDP-a, a potom SD-a, nijedne riječi osude, prekora zbog smjelosti hrvatskih branitelja da njihovom autentičnom antifašizmu zatvore vrata u slobodnoj Evropi.

Nema vanrednih Bursaćevih, Nikolaidisovih i Ljubovih kolumni u kojima pospanu montegrensko-dukljansku nejač kljukaju sedmičnom dozom antifašizma pred polazak na posao. Hrvatski udar na novocrnogorski antifašizam ih je zatekao u pisanju kojekakvih baljezgarija u odbrani prava crnogorske zastave da bude izložena na svakom poljskom toaletu na zemljskoj kugli. A možda se iza nespremnosti  za osudu sve pomahnitalijeg ustaštva u Hrvatskoj krije neuplaćivanje apanaže za pisani uradak. Ova CDM-ova zeleno-crvena trojka je za napad na zvanični Zagreb očito tražila mnogo veći iznos od onih 500 evrića koliko ih sleduje po opštem kolektivnom ugovoru sklopljenim sa nekadašnjim centrom moći u Podgorici za širenje srbofobije. Za napad na ideale lijepe njihove ipak, pored viška testosterona, potrebna je i kakava-takva finansijska injekcija, jer se ipak radi o članku protiv članice EU od koje zavisi buduća borba protiv „malignog velikosrpskog hegemonizma“ u Crnoj Gori.

U odbrani hora koji većinom čine pripadnice nježnijeg pola, ne oglasi se ni vodeća feministkinja iz Crne Gore Jovana Marović koja je na svojoj slanoj koži osjetila dejstvo zabrane ulaska, istina u „diktatorskoj“ Srbiji, a ne u fašizmu okupanoj Kroaciji. Jovana, gdje je ženska solidarnost o kojoj svakodnevno trućite po Iksu? Ne dotiče Vas, ili Vas ne loži onoliko koliko miris prošlogodišnje paljevine i građanističko divljanje po beogradskim ulicama.

Sve gore prozvane političke organizacije i invidue od poštenja i integriteta su se oglašavale tokom najnovijeg nastavka trilogije „Sve smo mi Seve“ i time pokazale da im je više stalo do Severinog poštenja, a ne do toliko opjevanog crnogorskog. Montenegrinski kalkulanti ne smiju ni riječju da se zamjere Hrvatskoj, oprostiće joj i višemjesečno hibridno terorisanje njihove malene i dične domovine, jer u svojim polupraznim glavama računaju na nesebičnu pomoć iz Zagreba u nastavku kulturološkog obračuna sa srpstvom u Crnoj Gori koji će nesumnjivo pokrenuti ukoliko im se ukaže politička prilika.

Da je kojim slučajem Srbija zabranila ulazak KIC-ovom pop horu, druga bi se pjesma pjevala!