Nesvakidašnja odluka Skupštine Prijestonice da predsjednika Skupštine Crne Gore označi kao osobu koja nije dobrodošla u taj grad izazvala je različite reakcije u crnogorskoj javnosti. Međutim, jedan dio javnosti koji se ogleda u pojedinim nevladinim organizacijama, odlučio je da prećuti ovo očigledno kršenje ljudskih prava Andrije Mandića.
Na inicijativu DPS-a odbornici u Skupštini Prijestonice jednoglasno su odlučili 7. novembra da Mandić nije dobrodošao u Prijestonici.
– Zato tražimo javno izvinjenje Mandića Cetinju i građanima Cetinja zbog izjava i stavova kojim se vrijeđa njihovo dostojanstvo, ugled i čast. Sve dok ne uputi javno izvinjenje, Skupština Prestonice jednoglasno iskazuje stav da Andrija Mandić nije dobrodošao na Cetinje – rekao je zamjenik gradonačelnika Cetinja Marko Brnović.
On je takođe pozvao nadležne organe da pokrenu odgovarajuće postupke u cilju utvrđivanja da li u izjavama i stavovima Mandića ima elemenata prekršajne ili neke druge odgovornosti.
DPS-u smeta sloboda govora, NVO se prave „mrtve“
S obzirom na činjenicu da je DPS i pojedine NVO propagiraju evropske vrijednosti, koje između ostalog uključuju i slobodu mišljenja odnosno govora, postavlja se pitanje zašto u Crnoj Gori imamo situaciju da je predsjednik Skupštine Crne Gore praktično proglašen nepoželjnom osobom u Prijestonici, a samo zbog izgovorenih riječi koje ne bi trebalo da vrijeđaju nikoga, a ni ne narušavaju javni red i mir.
Odbornike na Cetinju, koji se trude da budu veći Crnogorci od onih u drugim crnogorskim gradovima, pogodila je promjena logoa Skupštine Crne Gore i Mandićevo pojašnjenje takve odluke.
Mandić je početkom oktobra na sjednici parlamenta saopštio da je novi vizuelni identitet oličen je u „reprezentativnom objektu zgrade nekadašne zetske banovine u kojoj su se nalazile najvažnije institucije Republike Crne Gore“.
Zasmetalo im je čak i pominjanje kralja Aleksandra Karađorđevića.
„On je bio unuk Kralja Nikole i velika istorijska ličnost koji zaslužuje da mu se na Cetinju pomene ime i da kažemo da je bio prva žrtva fašizma u Evropi“, rekao je tada Mandić.
Iz opozicije su nakon toga burno reagovali.
Možemo shvatiti da DPS i njima slični ne vole da čuju istorijske fakte, ali nejasno je zbog čega one nevladine organizacije koje se bave zaštitom i promocijom ljudskih prava, demokratije i ostalih evropskih vrijednosti ne napisaše makar saopštenje u kojem će osuditi odluku Skupštine Prijestonice da predsjedniku Skupštine Crne Gore uskrate gostoprimstvo na Cetinju samo zbog izgovorenih riječi, kojima nije targetiran nijedan pojedinac, niti grupa ljudi.
Očigledno je da u Crnoj Gori sve mora novcem da se kupi, pa i odobrenje da koristiš Ustavom i zakonom zagarantovana prava i slobode.
Podsjetimo se nekih od članova Ustava Crne Gore:
Član 10
U Crnoj Gori slobodno je sve što Ustavom i zakonom nije zabranjeno. Svako je obavezan da se pridržava Ustava i zakona.
Član 19
Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava i sloboda.
Član 24
Zajemčena ljudska prava i slobode mogu se ograničiti samo zakonom, u obimu koji dopušta Ustav u mjeri koja je neophodna da bi se u otvorenom i slobodnom demokratskom društvu zadovoljila svrha zbog koje je ograničenje dozvoljeno.
Ograničenja se ne smiju uvoditi u druge svrhe osim onih radi kojih su propisana.
Član 39
Jemči se pravo na slobodu kretanja i nastanjivanja, kao i pravo napuštanja Crne Gore. Sloboda kretanja, nastanjivanja i napuštanja Crne Gore može se ograničiti ako je to potrebno za vođenje krivičnog postupka, sprječavanja širenja zaraznih bolesti ili iz razloga bezbjednosti Crne Gore.
Član 47
Svako ima pravo na slobodu izražavanja govorom, pisanom riječju, slikom ili na drugi način.
Pravo na slobodu izražavanja može se ograničiti samo pravom drugoga na dostojanstvo, ugled i čast i ako se ugrožava javni moral ili bezbjednost Crne Gore.
Pošto je kao razlog za donošenje skandalozne odluke od strane Skupštine Prijestonice navedeno da je Mandić svojim izjavama i stavovima povrijedio dostojanstvo, ugled i čast građana Cetinja, očigledno je da samo pominjanje istorijskih činjenica izaziva „duševni bol“ kod pojedinaca, koji su inače poznati po miroljubivom političkom djelovanju i „odmjerenim“ izjavama.
Nažalost, mora se konstatovati da Crna Gora još uvijek nije sprema za članstvo u Evropskoj uniji, upravo zbog onih koji se kao najviše bore za njen ulazak u EU. Umjesto da NVO budu neka vrsta korektivnog faktora koja će kazkad biti glas razuma, došli smo do toga da su pojedine NVO djeluju kao pripejd ili postpejd organizacije koje očigledno ne zanima ništa drugo sem grantova i donacija.