Ćutao je kad su Slavka Stojanovića osudili: Milo udario na Demokrate da sakrije hapšenje svojih policijskih i političkih pulena!

U prethodnih nekoliko javnih obraćanja počasni predsjednik DPS-a i ražalovani predsjednik države govorio je o „krnjim optužnicama“ protiv vodećih funkcionera DPS-ovog režima, a crnogorska javnost zna da istih nije mali broj. Đukanović je u više navrata naprosto govorio – đe su presude? Đe su presude?

Međutim, naprasno je zaćutao sa postavljanjem tih pitanja kada je pala prva presuda. Do takve situacije je došlo nakon što je presuđen nekadašnji prvi čovjek crnogorske policije Slavko Stojanović koji je osuđen na tri godine i osam mjeseci zatvora u slučaju koji se protiv njega vodio po pitanju šverca cigareta.

Stojanovic je, podsjetimo, priznao da je na poziv svog prijatelja, rekao Enesu Bakoviću da pusti kamion sa cigaretama oko 120 paketa, ali da nije rekao ko je taj prijatelj koji ga je zamolio. Zbog toga je pala prva presuda.

Upravo u tom kontekstu se može gledati i Đukanovićevo barjačenje optužnicama, iako građani vrlo dobro znaju u kakvim uslovima Tužilaštvo trenutno radi a da državna vlast radi sve da im unaprijedi kapacitete i da prostorije SDT-a, VDT-a i SPO-a prenese u zgradu Stare Vlade a gdje će im umnogome biti povećani kapaciteti spram sadašnjih u koje „jedva staju“. Takođe, kada se govori o presudama, mora se znati da je što se sudskog sistema tiče, sve faktički ostalo netaknuto upravo zbog oka Vesne Medenice, prve dame najneovisnijeg crnogorskog sudstva koje je bilo korišćeno za obračun sa političkim neistomišljenicima, gdje su isti živjeli u „tripu“ da tima brane Crnu Goru od njenih unutrašnjih neprijatelja.

Zna to dobro i Đukanović, da i dalje sudske funkcije obavljaju Suzana Mugoša, dobra Vesnina drugarica, koja je vodila proces sramnog državnog udara i donijela još sramniju presudu gdje su lideri bivšeg Demokratskog fronta trebali da budu osuđeni na po 5 godina zatvora zbog najapsurdnijeg procesa koji se ikada mogao voditi, međutim, činjenica da se ništa po tom pitanju još uvijek nije uradilo, mnogo govori o sporosti i tromosti sudske grane vlasti ali da do pravde, valjda, nekad mora doći.

Nastavlja Đukanović, sa savršeno odmjerenim napadima. Krajnje interesantno, još uvijek nije zvanično napao na Pokret Evropa sad već su mu u fokusu predsjednik opštine Nikšić Marko Kovačević koga na nacionalnoj osnovi vrijeđa, iako on ni od Kovačevića ni od Mandića nije dobio, ali se dotakao i Demokratske Crne Gore „kunući“ ih – da Bog da oči povadili.

Upravo Đukanovićev fokus na Demokrate ima za cilj da zastraši Nikšićane i da želi da ga prikaže da je isti i dalje u Crnoj Gori nedodirljiv. A kako će bolje to da uradi od napada na stranku koja rukovodi sektorom bezbjednosti a gdje sam Đukanović zna da mu se nakon hapšenja bivšeg GST-a Milivoja Katnića i bivšeg šefa SBPOK-a Zorana Lazovića obruč stegao. Kako su brojni političari govorili, ne mogu se više hapsiti sitne ribe već mora doći do velikih hapšenja ljudi koji su bili na čelu režima. Jer nemoguće da su se sve ove sitnije ribe bavile ovim poslovima a da sami vrh to apsolutno nije znao.

Demokratska Crna Gora upravo je ta stranka koja bi te rezultate, a koji se tiču uloge u izvršnoj vlasti i pružanja političke podrške tužilaštvu da radi svoj posao, očigledno karika na koju Đukanović računa da može da udari. Međutim, koliko god otrovnih strelica Đukanović ispalio ka funkcionerima Demokrata, ipak ostaje činjenica da su na optuženičkoj klupi i dalje njegovi najbolji i dugogodišnji saradnici i to pod najvećim optužbama pod kojima neko može biti.