Čuste li ga kako „mladima“ reče, a nama starijima poruči?

Piše: dr Momčilo D. Pejović

Čuste li izlaganje – govor „predsjednika svih građana“?! Ma ni da trepne, ni da se zagrcne ili zamucne kao što je znao, iako ne tako (pre)često, da jedan veznik ponovi po četiri ili pet puta u jednom kratkom dahu! Ovoga puta se to nije desilo, iako je tokom govora „mladima“ DPS-a u Podgorici, na „Osmom kongresu Savjeta mladih“ bio jogunast i „malo“ crven ili zajapuren u licu, a sve šireći ruke i naginjući se čas na jednu i čas na drugu stranu, kako bi bio ubedljiviji i ozbiljnije delovao! Nastojao je da mu ton govora bude smireniji i ujednačeniji!

Vjerovatno da rashladni uređaji u sali, gdje se održavao „Kongres Savjeta mladih DPS-a“, nijesu imali takvu snagu da ohlade uzavrelu junsku vrućinu niti vrelinu izgovorenih riječi nesmjenjivog političkog lidera DPS-ovaca i ujedno „predsjednika svih građana“, kada im je poručio „(…) Mi ćemo ovo braniti do poslednje kapi krvi“! Dakle, braniće ono što je „stvorio“ njima, „sebi i svome potomstvu“, i naravno građanima kojima obeća(va) „bolji život“ sa kojim istrajava nešto više od tri decenije! Nije djelovalo nadahnuto, ali jeste bilo drsko i hrabro, makar onoliko kao kada reče „ako zatreba ići ćemo i u šumu“! Samo je nedostajalo da nam naglasi i podvikne parolu – geslo „Mi znamo kako“!

Reče i ostade živ: „Ništa se u budućnosti neće odvijati samo po sebi, sve će tražiti žestoku borbu i žrtvu, i svaka je opravdana (sic!). Ako vam kažem da sam ja svojih 30 godina života dao da bismo imali ovo što imamo, ne žalim za njima, jer sam siguran da danas imamo mnogo bolje uslove za život, i zadovoljan time što sam siguran da će moje potomstvo živjeti u boljim uslovima od onih koje sam ja naslijedio. To je ideja koja mora voditi svakog od vas. To je ideja koja mora voditi i vašu generaciju (…)“! Omače mu se te prizna da je za samo 30 godina „svoga rada“, svome potomstvu za nekoliko generacija, obezbijedio bolje i udobnije uslove za život u daljoj budućnosti!

Dakle, govornik je, poslije jednogodišnje pauze, nastavio sa pranjem i ispiranjem sopstvene političke prošlosti, ubeđujući „mlade“ članove u ispravnost politike DPS-a na čijem je čelu tri decenije. Naravno, zasluge za postignute rezultate na političkom, ekonomskom, naučnom i kulturnom polju su njegove lične! Rekao je da, partija kao i on sam, imaju viziju širenja vidika i mogućnosti njihovoga daljeg političkog djelovanja u cilju očuvanja onoga što je on stekao „sopstvenim radom“ za 30 godina i što će ostaviti svome potomstvu, koje neće morati da radi i živi kao što je on to radio i sticao! Na sve što je radio od dolaska na vlast do 2006. godine potpuno je „zaboravio“, pa je u svom izlaganju – govoru bio posvećen petnaestogodišnjem „razvoju“ obnovljene državne nezavisnosti!

Baš njega briga za uništena mnogobrojna preduzeća i privredu, za obezglavljenu i uništenu radničku klasu, za nekoliko desetina hiljada nezaposlenih koji su godinama na biroima rada – Zavodu za zapošljavanje, pretežno mladih sa završenim fakultetima i tako dalje!

U jednom dahu „predsjednik svih građana“ održa svoje izlaganje – govor na „Kongresu Savjeta mladih DPS-a“, ni da zastane na tren i da udahne još jače i više kako bi smogao snage da se zapita da li je to sve baš tako kako nam (is)priča i reče ne trepnuvši, a ni zamuckujući!

Reče šta je imao, ali „zaboravi“ na obećani „bolji život“ svojim veoma osiromašeni građanima ili im ga ostavi kao drugi nastavak njegove vladavine!? Naravno, nema što da žali za svojih „izgubljenih“ 30 godina, koje je dao osvojim građanima i stekao to što ima danas, a koje će ostaviti svome potomstvu.

U svom izlaganju je poentirao iznijevši ocjenu da je DPS partija koja je spremna da se bori (…) da „mlada“ generacija stasava kao „jedna divizija“ koja će „biti spremna“!? Sasvim na kraju završio je riječima: da su mu biografije kandidata, koje je pogledao, „ispunile srce“ i da su „neprocenjivo bogatstvo“! Blago njima „mladima“ sa njim nesmjenjivim, koji je kao stariji tu da ih „koriguje“ i politički usmerava, a sve zarad sopstvene fotelje i svoga potomstva da živi u „boljim uslovima“!

Nadam se da je makar nama (po)starijima, koji živimo nešto duže od njega i njegovoga dolaska na vlast i pamtimo njegove partijske parole za obećani nam „bolji život“, njegova poruka „mi ćemo ovo braniti do poslednje kapi krvi“ odviše lična, ostrašćeni, isprazna, (v)lažna i mnogo opasna, kao što su bila i sva njegova i njegove takozvane generacije „mladi, lijepi i (još) pametni“!

Nije mi poznato nijedno njegovo političko, ekonomsko, kulturno i naučno činjenje niti djelo po kojem će biti prepoznat kao odan građanima i dobar vladalac! Njegovu trodecenijski vladavinu Crnoj Gori obilježio je političkim kameleonstvom i brojnim aferama, a sve zarad sopstvenih interesa i boljih uslova za život sebi i svome potomstvu.