Čudo neviđeno: DIK i politika doveli u pitanje osnove matematike i poništili operaciju dijeljenja

Piše: Vukašin Mirković

 

Učili su nas da je dijeljenje, pored sabiranja, oduzimanja i množenja, jedna od četiri osnovne operacije aritmetike, kraljice matematike, načina na koji se brojevi kombinuju da bi se stvorili novi brojevi.

Aritmetika je sveprisutna, pa i u Zakonu o izboru odbornika i poslanika Crne Gore (u daljem tekstu Zakon), kojom se glasovi građana kombinuju da bi se dodijelili mandati poslanicima.

Tako Zakon  članom 95. jasno definiše način raspodjele mandata izbornim listama koje su prešle cenzus:

„Broj mandata koji će dobiti pojedina izborna lista utvrđuje se tako da se ukupan broj glasova koji je dobila svaka izborna lista u izbornoj jedinici dijeli sa 1, 2 i … zaključno sa brojem koji odgovara broju odbornika, odnosno poslanika koji se bira u izbornoj jedinici. Tako dobijeni količnici razvrstavaju se po veličini, pri čemu se u obzir uzima onoliko najvećih količnika koliko se odbornika, odnosno poslanika bira. Pojedina izborna lista dobija onoliko mandata koliko tih količnika na nju otpada.“

Narodski opisano, raspodjela se vrši tako što se broj osvojenih glasova jedne izborne liste dijeli prvo sa 1, pa sa 2, pa sa 3 i tako do dijeljenja sa 81. Svaka izborna lista, koja je prešla cenzus, daje 81 količnik. I onda se od svih tih količnika izdvoji najvećih 81 i ko se nađe u tom skupu sa svojim količnicima, dobija mandate. Koliko pripadajućih količnika, toliko mandata. Koga nema u tom skupu, nema mandata. Za one koji pređu cenzus, tako i nikako drugačije, po zakonu.

Ova raspodjela je poznata pod nazivom D’ontov sistem i od matematike zahtijeva samo najobičniju operaciju dijeljenja, i brojanje do 81 (broj mandata, tj. poslanika u Skupštini Crne Gore).

Za poznavaoce rada u Excel programu, ni to bazično poznavanje jedne osnovne aritmetičke operacije nije potrebno.

Isti zakon članom 94 jasno defineše i preduslove da bi neka izborna lista učestvovala u raspodjeli mandata:

„U raspodjeli mandata učestvuju izborne liste koje su dobile najmanje 3% od ukupnog broja važećih glasova u izbornoj jedinici.

Izuzetno od stava 1 ovog člana:

1) izborne liste za izbor poslanika pripadnika određenog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne zajednice, naznačenog u izbornoj prijavi ili nazivu izborne liste, u slučaju da ni jedna od njih ne ispuni uslov iz stava 1 ovog člana, a pojedinačno dobiju najmanje 0,7% važećih glasova, stiču pravo na učešće u raspodjeli mandata kao jedna – zbirna izborna lista sa ukupno dobijenim brojem važećih glasova, s tim što će se za obračun mandata priznavati zbrajanje koje obezbjeđuje osvajanje do tri mandata;

2) u slučaju da ni jedna od izbornih lista za izbor poslanika pripadnika hrvatskog naroda u Crnoj Gori ne ispuni uslove iz stava 1 ovog člana i tačke 1 ovog stava, najuspješnija od njih, sa najmanje 0,35% važećih glasova stiče pravo na jedan poslanički mandat.

3) izborne liste za izbor odbornika pripadnika određenog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne zajednice, naznačenog u izbornoj prijavi ili nazivu izborne liste, u slučaju da ni jedna od nih ne ispuni uslov iz stava 1 ovog člana, stiču pravo na učešće u raspodjeli mandata pojedinačno, sa dobijenim brojem važećih glasova.”

Narodski objašnjeno, postoje dva cenzusa za ulazak u skup lista kojima se raspodjeljuju mandati po D’Ontovoj formuli:

• jedan od 3% za izborne liste većinskih naroda, građanske, ideološke i sve druge opšte liste,
• i drugi manjinski cenzus od 0.7% za izborne liste manjinskih naroda.

 

Postoji par izuzetaka za manjinske liste kojima se iste zakonski štite od izbornog inžinjeringa “velikih izbornih lista”, ali im se i brani zloupotreba beneficija za manjinske narode:

• Ako manjinska lista pređe 3%, onda više nije manjinska u pogledu raspodjele mandata (primjer Bošnjačka stranka na proteklim izborima)
• Ako jedan manjinski narod predstavlja više lista, onda im glasovi ulaze u raspodjelu kao zbir onih lista koje su prešle 0.7% s mogućnošću osvajanja ukupno 3 mandata kao zbir (primjer dvije albanske liste s proteklih izbora). Ne sabiraju se npr. albanske i hrvatske liste međusobno kako to navede naša bivša poslanica u jučerašnjem reagovanju.

 

• Garantuje se jednoj hrvatskoj manjinskoj list jedan mandate ukoliko ima osvojenih između 0.35% i 0.7% glasova (primjer je HGI kroz nekoliko skupštinskih saziva u prošlosti, ali i neosvajanje mandata na izborima 2020. godine, gdje su bile dvije hrvatske manjinske liste i svaka je imala spod 0.35%). Ne postoji cenzus od 0.35%, jer se sa 0.35% za hrvatske liste ne ulazi u D’Ontovu raspodjelu, već postoji izuzetak za 0.35%

Zakonom nije definisano da lista obavezno dobija mandat ukoliko se nađe u skupu izbornih lista koje su prešle neki od svojih zakonom definisanih cenzusa.  Izborna lista može preći cenzus pa i dalje ostati paznih ruku. Tako i nikako drugačije, po zakonu. A i matematika pokazuje da neka izborna lista može preći izborni cenzus, pa opet ostati kratkih rukava pri raspodjeli mandata.

To dalje znači da Zakon definiše da hrvatska manjinska lista ima siguran mandate samo ako imaju između 0.35% i 0.7% osvojenih glasova, ali i da taj mandat mogu “izgubiti” ukoliko pređu opšti manjinski cenzus od 0.7%.

Nelogično, nepravedno,  ali i jedino trenutno zakonski. Prva lekcija za studente pravnih nauka je da pravo nije isto što i pravda. Zakon se poziva na čistu matematiku, i to na osnovnu operaciju dijeljenja. Tako, i nikako drugacije, po Zakonu.

A razlog pisanja ovog teksta je taj što je juče DIK izdala saopštenje da je HGI lista osvojila jedan mandat u parlamentu, tumačeći Zakon i dodijeljujući beneficiju HGI listi kao da je ova lista osvojila više od 0.35%, a manje od 0.7% glasova.

Nesporno je, prema brojanju glasova, da je HGI izborna lista manjinskog hrvatskog naroda prešla “manjinski” izborni cenzus od 0.7% osvojivši 0.74% glasova, i time ušla u skup lista koje učestvuju u raspodjeli mandata po D’Ontovoj formuli. Narodski, ušla je u viši rang takmičenja, svojom ili tuđom zaslugom, i samim tim se našla i u ozbiljnijoj konkurenciji za osvajanje mandata, jednog ili više njih.

Ali je sporno što ova lista, prema zakonski definisanoj D’Ontovoj formuli za raspodjelu mandata, upotrebom aritmetike, nije osvojila mandat. Naime, operacijom dijeljenja prema ovoj formuli, imamo 648 količnika (8 lista x 81 mandat ), a samo prvih i najvećih 81 stiče mandat. Prvi i najveći pripadajući količnik HGI liste se nalazi na 102. mjestu rang liste količnika.

U prevodu, imamo situaciju gdje je 0.74% > 0.7%, ali i gdje je 102. mjesto bolje rangirano od 81. mjesta na spisku količnika! Ili gdje je 2231 veće od 3195 (koliko iznosi 81. najveći količnik).

HGI osvoji dovoljno glasova da uđe u premijer ligu izbornih lista, ali ne i dovoljno da u njoj opstane, ali ipak dobi mandat! Kako!? Jedino ako je DIK uspio da pobije višemilenijumske zakone i osnove matematike!? Ovo su momenti kad posumnjam u sebe i svoje poznavanje matematike i logike, pa i u svoje nastavnike i profesore, kao i u samu matematiku. Kao i u Excell!

Ili se ipak radi o nečemu drugom!?

Pročitam ponovo saopstenje DIK-a  u vezi ovog spornog mandata gdje tvrdi:

„Kako su objasnili iz DIK-a, propisano je da, ukoliko ne ispuni uslov iz stava 1 i tačke 1 člana 94, odnosno nema najmanje tri odsto od broja važećih glasova ili zbrajanjem ukupnog broja glasova više lista pripadnika istog manjinskog naroda ne stekne poziciju da uđe u raspodjelu mandata, najuspješnija lista pripadnika hrvatskog naroda, ukoliko usvoji najmanje 0,35 važećih glasova, stiče pravo na jedan poslanički mandat“

Onda ponovo pročitam zakon, a posebno stav 1 tačku 2 člana 94, a koji kaže:

“2) u slučaju da ni jedna od izbornih lista za izbor poslanika pripadnika hrvatskog naroda u Crnoj Gori ne ispuni uslove iz stava 1 ovog člana i tačke 1 ovog stava, najuspješnija od njih, sa najmanje 0,35% važećih glasova stiče pravo na jedan poslanički mandat.“

 , pa onda ponovo stav 1 tačku 1 član 94:

“1) izborne liste za izbor poslanika pripadnika određenog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne zajednice, naznačenog u izbornoj prijavi ili nazivu izborne liste, u slučaju da ni jedna od njih ne ispuni uslov iz stava 1 ovog člana, a pojedinačno dobiju najmanje 0,7% važećih glasova, stiču pravo na učešće u raspodjeli mandata kao jedna – zbirna izborna lista sa ukupno dobijenim brojem važećih glasova, s tim što će se za obračun mandata priznavati zbrajanje koje obezbjeđuje osvajanje do tri mandata;”.

Ovdje sam morao proširiti na primjenu zakona i operaciju sabiranja gdje sabiranje nekog broja s nulom daje isti taj broj. U prevodu, jedna kandidovana lista hrvatskog manjinskog naroda, u zbiru sa nulom lista drugih hrvatskih manjinskih naroda, daje zbir HGI liste, koja je pojedinačno dobila preko 0.7% i time stiče pravo na učešće u raspodjeli mandata po D’Ontovoj formuli. Zakon ne precizira da se mora prijaviti više od jedne liste.

Stav 1 tačka 1 član 94 isključuje stav 1 tačka 2 član 94. Ne dopunjava ga.

I time dođoh do zaključka da je DIK, nesnalaženjem u baratanju rezultatima osnovnom operacijom dijeljenja, svjestan svoje nemoći, primijenio dobro poznatu tehniku „snaša se“, pa utvrdio da HGI nije ispunio uslove iz stava 1 tačka 1 član 94. A jeste ispunio.

HGI itekako jeste ispunio i stav 1 tačka 1 član 94 Zakona,i time isključio sebe iz odredbe iz stav 1 tačka 2 član 94, kao što im količnik nije među prvih 81. I time nije stekao pravo na mandat u ovom sazivu skupštine. Tako i nikako drugačije. Ni po Zakonu, ni po aritmetici, a ni po CSBH jeziku kojim se DIK poigrava na kraju sage. Taj mandat pripada listi koju predvodi DPS. Pošteno je reći. Tako i nikako drugačije!

Ali, DIK izjavi da su članovi Državne izborne komisije jednoglasni u stavu da mandat ipak pripada HGI, iako i Zakon i matematika kažu suprotno. A iza i Zakona i matematike stoje građani kao jedini nosioci suvereniteta, a po Ustavu Crne Gore:

“Suverenost

Član 2

Nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo.

Građanin vlast ostvaruje neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika.

Ne može se uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom.”

U Ustavu ne piše da je DIK nosilac suverenosti, već građanin, i da glasanjem ili preglasavanjima na svojim sjednicama može da mijenja zakone, dodijeljujući mandate onima koji ih po Zakonu i matematici nisu osvojili. Onda bi DIK mogao sad da dodijeli 20 mandata nekoj listi oko koje se oni slože, ako se uspiju složiti, ili da časte nekog mandatom, kao što hoće da časte gospodina Vuksanovića četvorogodišnjim mandatom u skupštini.

Ali, gospodin Vuksanović izjavi da bi oduzimanje mandata značilo da su Hrvati nepoželjni u Crnoj Gori. Ali i ne reče, kao inžinjer i samim tim, između ostalog, i sertifikovani poznavalac matematike i logike, da račun pokazuje da mandat nije osvojio, pa mu onda isti i ne može biti oduzet.Jedno je pošteno I pravno osvojiti mandat, a drugo je biti nezakonito počasćen mandatom. A čast mandatom u ovakvom slučaju je protivzakonito I protivustavno postupanje DIK-a, i svih njenih jednoglasnih članova. To je korupcija i krađa po svim normama.

Lijepo bi bilo da hrvatski narod ima svog autentičnog predstavnika u ovom skupštinskom sazivu, ali zakon je zakon. Ali se HGI preigrao u izbornom inžinjeringu ovaj put, kao što je prethodni put podbacio.

Ovdje je sporno to što oni koji su donosili ovaj zakon, nisu predvidjeli matematičku mogućnost da postoji i vjerovatnoća da ona izborna lista koja pređe jedan od cenzusa, nema ipak dovoljno glasova da osvoji i mandat. Ili su bili svjesni, ali nisu računali da će ikad doći do takve raspodjele glasova da neko ostane kratkih rukava.

DIK se, sasvim svjestan veličine HGI količnika i sasvim svjestan da nije dosegao takve artimetičke vještine da može pobiti kraljicu matematike, odlučio za igru riječi pri tumačenju istog. I izazvao još jedno u nizu čuda neviđenih, nastavljajući uživati u ljepoti stečenih i nasljeđenih poroka crnogorske političke scene, pod sloganom, vjerujete li nama, ili svojim očima!

A najveće čudo je da nove političke elite, većinom mladi ljudi, koji su i došli tu gdje jesu parolama da će da mijenjaju sistem i da se bore protiv “snaša se”, “častili smo ga”, “dobar  je momak”, “greote” i sličnih mehanizama koje zakoni ne prepoznaju, ćute, ne ulažu žalbu, ne dižu glas, već pristaju na očiglednu nezakonitu dodjelu mandata nekome ko ga nije osvojio, pa samim tim ni zaslužio.

Da li je pravedno da Hrvati imaju zastupnika u skupštini, jeste!. Ali nije po pravu ovaj put.

Jer ako bi išli po pravdi, onda se gospodin Spajić ne bi morao odreći pasoša Republike Srbije, ili bi se onda i gospodin Vuksanović morao odreći putovnice Republike Hrvatske, kao što se ni članovi DF-a ne bi razvlačili po sudovima za navodni državni udar.  A ćutalo se i tad, kao i sad. I ćutalo se 25 godina nad nepravdom učinjenom nad raseljenim licima iz bivših republika SFRJ koje su našle utočište u Crnoj Gori i koji tek sad mogu steći državljanstvo Crne Gore , a da ne budu “čašćeni” od strane vladajućih već isključivo po zakonu, i to izmjenom neustavne Odluke o kriterijumima oko koje je bilo onoliko halabuke. I to su sve ljudi koji su iz Crne Gore, braća i sestre, s dubokim crnogorskim korijenima. Ni jedna osoba koja je došla u Crnu Goru kao raseljeno lice, nije došlo da nema korijen u Crnoj Gori. I tad je ćutao cijeli pravni sistem, kao što ćuti i danas za ovo. Jer se radilo većinski o Srbima. I tad su ćutali čak i matematičari, kao što i danas ćute. Da se ne zamjere. Ćute svi. Jer, ako nas krenu primati, ne daj bože, u EU ubrzo, bolje da mi sad častimo gospodina Vuksanovića jednim mandatom, no da nas Hrvatska blokira, zar ne!? Da se ne lažemo, o tome se radi.

Ćutao je, i time odobravao, ovaj isti gospodin Vuksanović.Jer nam je rekao da bi time cjelokupni hrvatski narod u Crnoj Gori bio ugrožen, greote. A što je zakon takav, nema veze. Da li su to te EU vrijednosti kojima težimo!? A isti taj gospodin je godinama bio dio sistema koji je ovaj zakon i kreirao i usvojio. A kad treba da se primijeni na njega samog, onda „nije to baš tako“.

Rekli ste da hoćete promjene i da ste sposobni iznijeti promjene! Onda krenite odmah, bez odlaganja. Zato su vam glasači i ukazali povjerenje. Ovdje ne smije i ne može biti političkih odluka.To što nemate predstavnike u DIK, nije vam opravdanje. Imate pravo na žalbu, imate argumente, imate matematiku, imate sud, i izborite se s ovim laganim slučajem na pravi način.

Ako imate jednog poslanika koji je počasćen mandatom, onda je legitimitet i suverenost cijelog skupštinskog saziva upitan.

Pa kad budete u legitimnoj skupštini, promijenite zakon da se ove ne bi dešavalo ponovo. A promijeniti ga možete promjenom pragova za zagarantovane mandate, ili jednostavno povećanjem broja mandata,tj, poslanika u Skupštini. Tako kaže matematika. To je jedini ispravan i zakonit put.

Ili ćete da nastavite kao oni prije vas? Pod izgovorom politike. Ovo nije politika. Ovo je pokušaj krađe uz saglasnost svih učesnika i organa u izbornom procesu. Tako i nikako drugačije.

Hoćemo li konačno svi biti isti pred Ustavom i zakonima Crne Gore, i biti građansko društvo, ili ćemo nastaviti praviti nezakonite izuzetke i časćavati samo pogodne?

Ustavni sud je dužan po Ustavu i zakonu, reagovati na saznanje o kršenju ustavnih normi, tužilaštvo je dužno reagovati po saznanju o kršenju zakona, a i svaki građanin.

Ovaj tekst nudi sve dokaze i argumente o flagrantnom kršenju zakona od strane DIK.

Ko će preuzeti odgovornost ovaj put?