Piše SIBIN
„Crno mleko zore pijemo ga uveče“ P. Celan
Prijeti nam nestašica brašna.
Pred ministarstvom poljoprivrede (na Rimskom trgu), štrajkači simbolično ostavili mlijeko i to u bidonima „Suza.“
U Francuskoj opet buknuo koronavirus. I Njemačkoj, Britaniji, Holandiji raste „broj“ (rečnikom biopolitike) novozaraženih i preminulih.
Ovim neveselim horizontom gospodare dva jahača apokalipse: smrt i rast cijena!
Elektronski prozor u svijet otvara nam prizor strašnog, sprženog, obezdomljenog, nenastanjivog te beživotnog, što je djelo modernog čovjeka, u vijeku koji ne prestaje da nas nasilno navikava na nenormalnost i sve što spada pod postljudskost.
Misliti ovaj vijek znači otkrivati Zlo koje u mnogočem prebiva; od nezauzdanog kipućeg kapitalizma, do ekocida, biotehnologije, sve se pomračuje, pokazuje bez budućnosti, iza nagomilanog privida istina je, ipak, užasna, tako da tamo gdje je opasnost više ne raste spasonosno, naprotiv.
Nekad je nihilizam bio – veli Bodrijar – čađav, šplengerovski i vagnerovski (XIX vijek), sada je stvar kriptovaluta i novih ratova za energente, socijalni stres, koncentracija kapitala i kružnica od istog koje sobom donose tektonske poremećaje, jedne pobunjene Prirode koja bi iz sebe da izbljune čovjeka, parazita čije je stvaranje čin fatalne velikodušnosti!
