Piše: Predrag Petrović, politički analitičar
Poslednjih mjesec dana na političkoj sceni u Crnoj Gori iskristalisala su se tri politička bloka.
Prvi blok čine stranke parlamentarne većine, bez Demokratske, drugi DPS sa svojim satelitima SD-om, BS i vanparlamentarnim SDP-om i treći čine GP URA, nezavisni klub poslanika u Parlamentu, pojedinci iz ispod cenzusnih stranaka, koje su pripadale tridesetoavgustovskoj većini, a na tromeđi ova tri bloka trenutno se nalaze Demokrate.
Parlamentarna većina, bez Demokrata, želi stabilnost i nastavak više nego uspješnog rada Parlamenta i Vlade, a koji bi rezultirao četvorogodišnjim mandatom uz ostvarenje obećanja koje su dali građanima.
Blok oko DPS-a i satelita igra na dvije karte. Prva je da se ne zamjeraju premijeru Spajiču i da preko kriminalnih struktura izazovu nestabilnost parlamentarne većine, i da u kritičnom momentu, slično scenariju formiranja 43. Vlade, manjinski podrže PES, nadajući se da će imati sa Spajićem više sreće nego što je to bilo sa Abazovićem.
Do trenutka kada bi se ostvario ovaj plan oni čvrsto drže u zagrljaj Ervina Ibrahimoviča i BS ne dozvoljavajući im da uđu u rekonstruisanu Vladu, već svakoga četvrtka na sjednicama Vlade ubacuju kadrove BS i DPS-a po dubini i na taj način djeluju iznutra na Vladu.
Oni ne žele vanredne parlamentarne izbore, jer je njihov koalicioni kapacitet i politička snaga daleko od toga da bi mogli biti dio vlasti, a rekonstrukcija 44. Vlade bi za njih bio veliki udarac, jer ulazak koalicije ZBCG bi za njih bio jak udarac.
Treći blok koji predvodi URA ima strategiju da iskoriste autoritet Jakova Milatovića i jaku podršku medija ,,druge familije“ sruše 44. Vladu i izazovu što prije vanredne parlamentarne izbore, jer vrijeme ne radi za njih.
Demokre se nalazi na tromeđi i oni za sada namiguju svima, jer oni nemaju unaprijed pripremljenu odluku ,,kom carstvu da se privole“, već kupuju vrijeme da izaberu po njih najbolju opciju.
Ostanak u parlamentarnoj većini za sada je uslovljen ishodom pregovora sa ostatkom parlamentarne većine, gdje će pokušati da naglo splasnule mišiće, koje su održavali korišćenjem steroida, opet naduvaju i zadrže moć u postojećoj Vladi.
Opcija da ruše Vladu sa opozicijom za njih je prihvatljiva, a nije im ni strana, jer su sa DPS-om srušili 43. Vladu zbog obećanog mjesta premijera za Aleksu Bečića.
U borbi za mjesto premijera imaju veliku konkurenciju u Dritanu Abazoviću kojemu za to mjesto ,,nebo je granica“.
U ovom političkom trouglu jedino je nerazumljiva pozicija Jakova Milatovića. Da li političko neiskustvo ili loši savjetnici, ili nešto treće, ali određenu popularnost i podršku preko 220 hiljada glasova sa predsjedničkih izbora olako troši i nepovratno gubi.
Dešavanja u podgoričkom parlamentu je zapravo probni balon za vanredne parlamentarne izbore.
Očigledno je da je Jakov Milatovića prebrzo i nepripremljeno napustio PES i sad rizikuje da političku karijeru završi kao Boris Tadić, koji je ogromnu podršku sa predsjedničkih izbora ,,prosuo“ i na parlamentarnim izborima je kao nosioc liste ostao ispod cenzusa.
Rešenje evidentne političke krize i krize parlamentarne večine je da se svi vrate na pozicije koje su im građani odredili na izborima 11.juna.
Najjača stranka u parlamentarnoj većini se mora što prije osloboditi ministra pravde, koji je tempirana bomba u njihovim redovima, i da mnogo ozbiljnije prilaze procesima kadriranja ,,i po dubini i po širini“.
Demokrate, koje još nijesu preboljele dječačke bolesti, moraju shvatiti da je njihova podrška u biračkom tijelu jednocifrena.
Što se tiče nezavisne grupe poslanika i predsjednika Jakova Milatovića njihovo mjesto nije u opoziciji, sa strankama i pojedincima koji zbirno ne mogu sakupiti ni 5% podrške, več da postanu dio parlamentarne večine, jer samo tako na sledećim parlamentarenim izborima mogu očekivati da ostanu važan faktor na političkoj sceni.
Proljeće je buđenje prirode, a da li će se i na političkoj sceni to desiti ostaje nam da vidimo.