Crna Gora plijen dva zavađena klana: Milo pravi svoju Vladu, izazivanjem haosa održava vlast!

Sve češće nesuglasice unutar DPS-a, koje se i dalje odvijaju iza kulisa, paralisale su državni aparat i bezbjednosni sektor, a dalju eskalaciju treba očekivati u narednom periodu. Jasno je da Duško Marković, aktuelni premijer, neće skrštenih ruku sjedjeti i gledati kako se državna moć, kompletno seli u kabinet novoizabranog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Usvajanje novog zakona, kojim se Đukanoviću daju široka ovlašćenja, samo je uvod u formiranje njegove paralelne Vlade, samo što će umjesto ministara on na svim važnim pozicijama imati koordinatore, kako je to pravno formulisano. Upravo forsiranje samog Đukanovića da se ovakav zakon predloži, a zatim i usvoji, šalje jasan signal dijelu DPS-a, koji se priklonio aktuelnom premijeru, da će on sve poluge moći, ubuduće držati pod svojom kontrolom. I laicima je jasno, koliko se god on naprezao ovih dana da objasni idiličnu situaciju u DPS-u i državi, da mnogo toga ne štima među partijskim drugarima. Svjedoci smo da je Đukanović odlazio i vraćao se na važne državne funkcije, ali nikada, nije tražio izmjene zakona, kao što je sad uradio, kako bi oivičio svoju moć, bez obzira što sa druge strane ima premijera iz svoje partije, a koji mu je zamjenik i u stranci. Đukanović je svjesan da Marković nije ni Marović, ni Milica Pejanović Đurišić, a još manje Igor Lukšić. Sigurna karta na koju želi da odigra je formiranje paralelne Vlede, gdje će njegovi najodaniji kadrovi pokrivati važne funkcije, tačnije, kontrolisati sve ono što trenutno rade ministri Duška Markovića. Upravo zbog toga imamo i haotičnu situaciju u bezbjednosnom sektoru, gdje nije izabran šef policije, gdje je ANB na klimavim nogama, dok je stanje u pravosuđu nikad gore. Upravo takvo stanje i odgovara Đukanoviću, jer svako rješavanje problema, stvara njemu i njegovom okruženju dodatni problem. On je svih ovih decenija upravo i opstajao zahvaljujući problemima i haosu koji je vladao u svim strukturama i on je svoju vladavinu upravo izgradio na tome. Zato i gradi, uslovno rečeno, svoju Vladu koja će cijeli sistem držati paralisan, i gdje će sve zavisti od poteza koje on vuče. Mora se priznati da je Đukanović majstor podjela, poralizovanja društva i stalne borbe sa izmišljenim neprijateljima, od partizana i četnika, do državnih neprijatelja, saradnika ruskih službi…
Zato stanje 2018. godine neodoljivo i podsjeća na devedesete godine, kada su širom Crne Gore ginuli pripadnici suprostavljenih klanova. Tada zbog šverca cigareta, danas zbog trgovine drogom i ko zna čega sve ne. I tada i sada, glavni kormilar crnogorskog broda bio je upravo Đukanović. I taman kada se situaicija u podzemlju smirila početkom 2000-tih godina, Đukanović je, na papiru, izgubio izbore. Đukanoviću je prvi period mira u državi, donio nemir. Koalicija za Jugoslaviju, zajedno sa Liberalnim savezom, 2001. godine, imala je većinu, koju nijesu na adekvatan način pretvorili u totalni trijumf.
Zato odmah nakon toga imamo novu seriju likvidacija, od Belog Raspopovića, preko Baje Sekulića, do Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića. Novo smiriovanje tla u Crnoj Gori donijelo je njegov odlazak u mirovinu, pojavljivanje Igora Lukšića, ali svjesan da mirni period njemu ne donosi laganu vladavinu, 2012 godine Đukanović se ponovo vraća na političku scenu i opet kreću mafijaški obračuni i likvidacije, koje traju i dan danas.
Povlačenjem paralele između devedesetih i ovih poslednjih pet godina, jasno je da je matrica vladanja identična, čak se i likvidacije izvode na identičan način, stavljanjem ekploziva pod auta, sačekuše, snajperi… Zato u narednom periodu, ne treba očekivati smirivanje tla, jer bi svaki mir, Đukanoviću donio politički nemir.