Prije 26 godina, NATO bombe su padale na našu zemlju. Murino, Podgorica, Danilovgrad – šestoro stradalih civila, među njima troje djece. Prva žrtva – vojnik Saša Stajić. Danas, ta ista Crna Gora dio je Alijanse koja je 1999. godine razarala njene gradove i ubijala njene građane.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović:

„Izgubljeni životi i ratna razaranja opominju nas da politika mira, uvažavanja i saradnje nema alternativu. Naša je obaveza da čuvamo sjećanje na sve nevine žrtve, poput onih u Murini.“

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić je, sa potpredsjednikom Vlade Milunom Zogovićem, položio vijence u kasarni Danilovgrad:

„Sa pijetetom se sjećamo svih nevinih civilnih žrtava i heroja koji su branili nebo i granice Savezne Republike Jugoslavije.“

Milan Knežević (DNP):

„Devetnaest vojno i ekonomski najmoćnijih država napalo je najhrabriju državu Balkana, sa jednim ciljem – okupacijom Kosova i Metohije, koja i danas traje.“

Ministar odbrane Dragan Krapović:

„Crna Gora će neumorno raditi na miru i toleranciji. Pijetet prema žrtvama nikada ne smije biti zaboravljen.“

Ali dok su neki položili vijence i odali počast, drugi su ćutali. Gdje je bio premijer Milojko Spajić? Gdje su bili ministri?

Naš stav – NVO Srbi u Crnoj Gori:

„Mi smatramo da Crna Gora nikada nije trebala da uđe u NATO, već je trebala ostati neutralna zemlja, baš kao što je neutralnost činila ponosnom u istoriji. Srpski političari koji su sada na vlasti imaju problem da jasno iznesu stavove, jer vrše funkcije u sistemu koji je pod pritiskom Zapada. Ali nije srpski ćutati!

Danas, Crna Gora je dio NATO-a. Ali da li je ikada dobila izvinjenje za stradale? Da li su njihove porodice dobile bilo kakvu pravdu?

Ne zaboravljamo. Ne ćutimo. Pamtimo“.

Tagovi