Piše: Perica Đaković
Da li je došlo vrijeme da se klupko šverca, nelegalnog bogaćenja, ili kako neko reče majkom svih mafijaških poslova, počne odmotovati? Skupština je nedavno usvojila predlog za formiranje Anketnog odbora za šverc cigareta, u korist prije svega istine i osiromašene države i njenog naroda.
Početkom raspada Jugoslavije švercerski gliseri se sa područja Briona sele u Boku Kotorsku. Bilo je to prije početka ratnih dešavanja, kada su se iz Hrvatske u Crnu Goru preseljavali vojni resursi. Sjećam se razgovora sa tadašnjim predsjednikom Crne Gore Momirom Bulatovićem, koji mi je jednom prilikom, kada su pripadnici JNA potopili jedan gliser u blizini Rta Oštro (Prevlaka), rekao da u svojim izvještajima ne spominjem te glisere, „jer oni će da rade državni posao“.
„Kad vidiš da je gliser napustio zaliv, znaj tada smo obezbijedili penzije, kada ode drugi, to su plate za prosvjetu i tako dalje“, objasnio mi je Momo smatrajaći iskreno da je to državni posao od koga ćemo svi u državi imati koristi.
Tokom ekonomskih sankcija SR Jugoslaviji tih 90-ih godina duvanski šverc postao je glavna privredna grana u Crnoj Gori koja je omogućavala da se makar koliko toliko amortizuje socijalna kriza i spriječi kolaps finansijskog sistema, dok su uz granicu države bjesleli građanski ratovi. Tako je bilo u početku, sve dok se nekima nije osladilo, pa je dio za državnu kasu postajao sve tanji i tanji, a privatni džepovi glavnih organizatora „državnog posla“ sve deblji i deblji, što je kasnije dovelo do potpunog razlaza dvojice dotadašnjih bliskih prijatelja Mila i Momira.
A kako je došlo do toga da je mala Crna Gora, finansijski u odnosu na preostale države Jugoslavije bila jedna od najnerazvijenih, preuzela državni posao vrijedan milijarde?
Nije tajna da se i bivša Titova imperija intezivno bavila švercom cigareta (što je svojevremeno priznao udbaš Ratko Dražević, da je nakon završetka Drugog svjetskog rata osmislio taj najunosniji državni biznis kojim se punila budžetska kasa), ali je pitanje kako se ovaj tada državni posao preselio u malu Crnu Goru, koja je uspjela da postane ne samo balkanski centar šverca prije svega cigareta.
Odgovor bi glasio „jednostavno“, jer mozak cijele operacije bio je zgodni mladić Vladimir Vanja Bokan, koji se od malih nogu družio u visokom svjetskom društvu, na mnogim egzotičnim destinacijama, zahvaljujući ocu koji je radio kao tehnički konsultant u Ujedinjenim nacijama. Kao mlad Bokan je postao biznismen, pa se tako pričalo da je kao vlasnik preduzeća za distribuciju štampe držao preko 1.500 kioska širom tadašnje Jugoslavije, od kojih 700 u Beogradu. Ipak, početkom devedesetih, Bokan se seli u Grčku gdje se povezao sa visokim funkcionerima i biznismenima i to vješto koristio za razvijanje poslova, pretežno vezanih za garderobu. Kada su SR Jugoslaviji krajem maja 1992. uvedene sankcije od strane Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, Bokan se preorijentisao na cigarete. Vrata tog unosnog biznisa sa cigaretama otvara mu otac njegove prve supruge, general Neđo Bošković, jedan od Titovih miljenika i čovjek od povjerenja.
Da, gospodin Bošković, rođen inače u Orjoj Luci u Bjelopavlićima, bio je načelnik Uprave bezbjednosti Vojske Jugoslavije 1992-1993, koga je Slobodan Milošević po dolasku na vlast sklonio kao nepouzdanu osobu. Bošković gubi pozicije u KOS-u, ali ne i veze. Sa udobnog mjesta iz Beograda, Bošković se vraća u Crnu Goru, u Orju Luku, odakle potiču čuveni crnogorski ratnici đenerali kod kralja Nikole Boškovići, ali Neđo službu ne napušta. General Bošković je postao savjetnik crnogorske vlade. Upravo je on svoga zeta Bokana upoznao sa vodećim crnogorskim biznismenima i političarima, i neizbježno sa takođe mladim Milom Đukanovićem koji je upravo zasjeo u fotelju premijera. U međuvremenu, Bokan je dobio i nadimak “Crni gusar”…
To poznanstvo mladog biznismena Bokana i ambicioznog političara Đukanovića dovodi do prvih kombinacija. Vanja Bokan tada kupuje dva transportna ruska aviona kojima švercuje cigarete iz Amerike preko Roterdama za Italiju, ali sa iznenadnim “tehničkim kvarovima” baš kad su prelijetali Crnu Goru gdje su se prinudno spuštali u Golubovce i Tivat, da bi nakon „otklanjanja kvara“ ali i istovara tereta nastavili let ka prethodno prijavljenoj destinaciji. Ti avioni nosili su u jednom letu četrdeset tona cigareta.
“Cigarete nabavljam u Americi i šaljem ih u Roterdam preko potpuno ilegalnih kanala. Cigarete su formalno bile upućene u Rumuniju, ali ih ja preusmjeravam u Crnu Goru i odatle ih prodajem Italijanima. Avioni ostaju na crnogorskom tlu najkraće moguće vrijeme. Slete, istovare se i odmah polete, a cigarete se odmah prebacuju u skladište ili direktno u luku. U luci se pretovaruju u glisere i svake večeri prelaze Jadran do pokrajine Apulija“, objašnjavao je ovaj biznis Vanja Bokan u jednom od intervjua objavljenih pred smrt.
Uz pomoć novih prijatelja, Bokan je došao na ideju vrijednu milijardu dolara – da neoporezovane cigarete prodaju italijanskoj mafiji. Bokan u posao uključuje i Caneta Subotića, svog partnera iz biznisa džinsa, kao i neke druge osobe sa one druge strane legalnog biznisa, ali i Marka Miloševića koji su često bili Vanjini gosti u njegovoj skupocjenoj vili u ekskluzivnom kvartu Atine. Upućeni kažu da je Bokan to mogao da radi samo ako je to odobrila vlast u Beogradu i da su se oko toga složile i dvije najmoćnije službe, civilna i vojna. Upućeni kažu da je posao išao uhodanim tokom sve dok neki nisu odlučili da preuzmu njegov posao. Urbana legenda kaže da je Bokan zbog toga navodno bio iznerviran i govorio da će da ispriča kako su ga Cane Subotić i Marko Milošević istisnuli iz posla s cigaretama i da su funkcionerima iz carine i MUP-a omogućili povoljnije ugrađivanje. Takođe, jedna od legendi kaže i da je Vanju bio glas da je cicija.
Pričalo se i da je to bio jedan od ključnih elemenata koji je rasplamsao politički sukob na relaciji Beograd – Podgorica. I Milo Đukanović i Slobodan Milošević suvereno su u svojim republikama držali vlast, uz pomoć bezbjednosnih službi. U jednom trenutku Đukanović je shvatio da će neprestano izazivanje Zapada biti štetno, pa je okrenuo ploču i suprotstavio se dotadašnjem mentoru. Te godine u razmaku od nekoliko nedjelja, likvidiran je Radovan Stojčić Badža, zamjenik ministra unutrašnjih poslova Srbije, koji je izrešetan u lokalu u centru Beograda, i Đukanovićev savjetnik za bezbjednost Goran Žugić, koji je ubijen u svojoj kući. NJegov pištolj je bio u futroli, pa se nagađalo da je prije ubistva u stan pustio nekog kome je mnogo vjerovao…
Uz biznis sa cigaretama Bokan ulazi i u druge švercerske poslove, što ga je na kraju koštalo života i do danas neriješenog atentata ispred atinske vile, oktobra 2000. godine. Baš u to vrijeme u Orjoj Luci preminuo je i njegov bivši tast, bivši general KOS-a Neđo Bošković.
Sa brzim gliserima u Boku su došli i italijanski pomorci kao njihova posada i smjestili se u lukama u Zelenici, Tivtu i Kotoru. Tada se u pitomoj Boki odvija i mali rat među Italijanima švercerima iz Barija, Brindizija, Pulje, ratovali su oko prevlasti nad poslom koji je donosio milione eura. Tih dana u Boki su svi vidjeli te glisere, galantne Italijane koji su bili rado viđeni gosti restorana, ali i kuće sa crvenim fenjerima! Bilo je to vrijeme čudnih nestajanja ljudi i crnih kesa. Taj mali rat uspješno su kontrolisali naši organi reda, ali i ljudi bliski vlasti jer oni su držali carinske i druge magacine, kao i prodaju goriva za brze glisere na posebnim pumpama.
Koliko su ti Italijani bili galantni vidjelo se i po nekim njihovim uslugama i prevozu žena i djevojaka na drugu stranu Jadranskog mora, odakle su se one vraćale sa obnovljenom garderobom. Da, bilo je to „srećno“ vrijeme kada je u Boki bilo puno ne samo maraka, dolara, već i pregršt lira.
I dok je buktao taj sukob klanova za prevlast, u Bokokotorski zaliv je stigao i izvjesni Frančesko Prudentini, koji je važio za šefa mafijaškog klana Sakra korona unita, ili u slobodnom prevodu Ujedinjena sveta kruna, a uspostavio je direktnu vezu sa vrhom crnogorske vlasti. Da, taj Frančesko je imao interesantan nadimak Ćićo Kesa i bio je poznat da je svojim poslovnim parnerima rado dijelio skupocjene satove. Kanali šverca cigareta koje je osmislio general Neđo Bošković i utabao njegov zet Vanja Bokan, korišćeni su decenijama kasnije… Državni švercerski biznis je uhodan, a nije ga do danas prekinuo ni sud u Bariju gdje je tužilac Đuzepe Šelzi otvario veliku i opsežnu istragu. Istragom su tada obuhvaćeno više lica iz Crne Gore a među njima se našlo i ime Mila Đukanovića, pa je ovaj slučaj punio stranice ne samo crne hronike već i političke rubrike crnogorske ali i regionalne i italijanske štampe. Čitav slučaj je obustavljen jer je Đuzepe Šelzi odustao od dalje istrage 2009. godine jer se, kako je rekao, crnogorski premijer Đukanović pozvao na imunitet.
Da li će slučaj šverca cigareta biti ponovo otvoren formiranjem novog Anketnog odbora uskoro ćemo saznati. Da podsjetimo da je sličan anketni odbor Skupština Crne Gore formirala još 2001. godine, na čijem čelu je bio poslanik SNP-a Vuksan Simonović.
„Uz mene, Skupština je izabrala Radivoja Nikčevića iz DPS-a, Predraga Pecu Popovića iz Narodne stranke, Borislava Banovića iz SDP-a, Novaka Radulovića iz Srpske narodne stranke i Ferhata Dinošu iz DUA. Rok za rad bio nam je oročen na tri mjeseca, ali smo već od samog starta nailazili na veliku opstrukciju iz Vlade, Ministarstva finansija, Uprave policije i drugih državnih organa. Kako smo počeli dolaziti do prvih činjenica i dokumenata ubrzo se naš odbor počeo osipati. Prvo je anketnu komisiju napustio Radivoje Nikčević iz DPSa, za njim i Borislav Banović (SDP) a nešto kasnije i Ferhat Dinoša (DUA). Iako nismo uspjeli da prikupimo dosta dokumenata za tri mjeseca rada, tražili smo produženje roka, a moram priznati, iako nas je napustio, naš predlog u Skupštini je podržao i Dinoša pa nam je Skupština dala još osam mjeseci“, prisjeća se Vuksan Simonović i dodaje – „uradili smo izvještaj za Skupštinu sa naša četiri potpisa i izvještaj je objavljen u Službenom listu“.
Nakon što je izvještaj urađen, Simonoviću je stigao poziv iz Barija direktno od tužioca Šelzija. „Iako su pokušali u Skupštini da opstruiraju taj poziv, u tom naumu nisu uspjeli jer je poziv stigao direktno u Skupštinu, pa sam tako otputovao za Bari, a što se mnogima nije svidjelo.“
Predsjednik skupštinskog Anketnog odbora iz 2001. godine, bivši poslanik Vuksan Simonović kazao je da mu je drago što je formiran novi odbor i što će priča koja nije dovršena se nastaviti i dati, nada se, značajan epilog, upravo iz razloga što je sa vlasti pao DPS i Milo Đukanović. „Ta mafija nije sasvim sigurno toliko više jaka. Zato vjerujem da će ovaj Anketni odbor doći do rezultata i da neće imati opstrukcije koje smo mi imali“, poručuje Simonović i naglašava da su samo dva medija do sada objavila njihov izvještaj iz 2001. godine, čiji su zaključci da je to bila „organizovana kriminalna banda u Crnoj Gori pod okriljem crnogorskog režima i da je Crnoj Gori nanešena ogromna šteta, ogromna rupa u budžetu, minimum 500 miliona eura od 1996. do kraja 2001. godine“! „Tvrdim da u osnovi svih zala koja su pogodila Crnu Goru tih godina pa do današnjeg dana, leži šverc cigareta i duvanska mafija, budite u to sigurni“ – kategoričan je Vuksan Simonović.
Značajan doprinos razotkrivanju kanala šverca cigareta daje Vanja Ćalović Marković, izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora. Ona svesrdno podržava formiranje Anketnog odbora koji će se baviti švercom cigareta, od koga očekuje „da otkrije na kojim računima je novac od tih kriminalnih aktivnosti“, ne sumnjajući pritom da rad Anketnog odbora neće proći bez opstrucije. Ćalović Marković prije svega očekuje da Anketni odbor utvrdi konkretne slučajeve šverca koje bi dostavio državnom tužilaštvu. „Zatim očekujem da utvrdi konkretne nedostatke u sistemu koji je napravljen na način da postiče šverc. Jer vi znate da smo mi dugo pričali o tome da je Crna Gora zarobljena država, a to u praksi znači da su zakoni, procedure, institucije i politike usklađeni sa interesima pojedinaca, u nekim slučajevima, kriminalnim interesima pojedinaca.“
Izvršna direktorica MANS-a smatra da je bilo krajnje vrijeme da se Anketni odbor formira, jer se to očekuje još od 2020. godine. „Moram reći da me brine to odlaganje, u pitanju je posao koji je izuzetno profitabilan i koji donosi ogromnu korist onima koji su u to uključeni. Mi smo skoro objavili da je jedna grupa imala preko 300 miliona eura od šverca – rekla je Vanja Ćalović Marković, napominjući da je „otvaranje Odbora važno da se novac od šverca ne bi ‘osladio i novim strukturama‘“.
Ćalović poručuje da bi Anketni odbor trebalo da pribavi tužbu Evropske unije protiv kompanije JR Rejnolds, jer „u argumentima EU se nalaze činjenice kako je država Crna Gora pomagala šverc cigaretama, tamo se nalaze i detalji o tome na kojim računima su se nalazili novci od šverca cigaretama“. Posebni podaci nalaze se u švajcarskom postupku, tkz. istrazi Monte Kristo gdje je vodio postupak protiv italijanskih kriminalnih grupa i pokojnog Branislava Mićunovića. „U tom postupku se eksplicitno navode brojevi žiro računa, banaka, navode se, između ostaloga, imena Mila Đukanovića i Aca Đukanovića i detalji o finansijskim transakcijama koji su ka njima bili usmjereni u smislu plaćanja taksi za šverc cigareta“ – kazala je ona.
„Kada imate sistem u kom je to pravilo, ne izuzetak, kada imate izuzetno moćne kriminalne grupe i u finansijskom i svakom drugom smislu koje traže put do nove vlasti, kada nema transparentnosti, a trenutno je nema i ove četiri godine je apsolutno nije bilo, mislim da se može desiti da se mnogi polakome i uđu u taj posao“, rekla je Vanja Ćalović Marković, i najavila medijima da će uskoro otkriti ko su ljudi u sadašnjem DPS-u koji imaju veze sa „starom ekipom“. Naglasila je da očekuje da taj Odbor pomogne institucijama i da otkrije gdje je išao novac od šverca cigareta i kako da ga vratimo.
Evropska komisija konstatovala je u posljednjem izvještaju da šverc cigareta preko Luke Bar još nije zaustavljen. Podsjetimo, bivši premijer Dritan Abazović je za kosovske medije ocijenio da je vlada na čijem je čelu on bio počeo borbu protiv tog šverca kao najvećeg biznisa koji je Crna Gora imala u posljednjih 30 godina, što kako je rekao, „stvara probleme u regionu“.
„Naravno da šverc nikada nije prekinut, nije to kao onda, ali se ne smije zaboraviti da niko nije odgovarao zbog toga što je država Crna Gora direktno ili indirektno sarađivala sa italijanskim mafijaškim organizacijama Kamora iz Napulja, organizacijom iz Kalabrije, i po svemu najvećem Sakra korone unitom, ili u slobodnom prevodu Ujedinjena sveta kruna, koje su činili mafijaški klanovi iz Bara, Barija, Brindizija i Pulje“, smatra čovjek koji je upućen u svu priču. Prema njegovim riječima, ovi mafijaški klanovi su se vrlo često borili za prevlast u tom poslu koji je nosio veliku novčanu dobit.
Novac od šverca cigareta iz Crne Gore iznosio se najčešće na Kipar i u Grčku. Tamo su u bankama postojali računi na veliki broj poznatih ili manje poznatih imena. Tako je na računu jednog crnogorskog državljanina, prema riječima ovog izvora, u jednom trenutku bilo pola milijardi maraka.
„Pare su na Kipar i za Grčku iznesene isključivo diplomatskom poštom. Od Zelenike i Bara prebačene su helikopterima do Podgorice u pratnji naoružanih ljudi, odakle su u diplomatskim torbama putovale privatnim i državnim avionima.“ Ovaj posao nije mogao svako da radi, nije mogao svako da nosi, i da su to radili povjerljivi kuriri. Tako je, jedan od kurira samo u razdoblju od 13. februra 1998. do 1. jula 1999. godine, u pedeset i četiri navrata, iz Podgorice na Kipar iznio 309.094.240 maraka. Drugi kurir je od početka 1998. do avgusta 1999. godine, u petnaest navrata prebacio sto trinaest miliona i 113 miliona i 480.000 hiljada maraka.
Da u ovoj priči itekako ima istine potvrđuje i izjava koju je dao bivši američki ambasador ambasador SAD u SRJ i Državnoj zajednici Srbija i Crna Gora, od 2001. do 2004. godine, u intervjuu zagrebačkom „Večernjem listu“, od 18. jula 2021. godine: „Bilo je teško prikupiti sredstva za finansiranje Đukanovićeve vlade, pa smo počeli da dopuštamo krijumčarima duvana da operišu iz Crne Gore. Dobro smo znali smo sa čim se bavi crnogorski vrh“, rekao je Montgomeri.
Crnogorskom „gospodaru“ se očigledno dopalo što je preuzeo Titovu dim štafetu i po mnogo čemu je prevazišao svog političkog uzora, bonvivana i hedonistu kakav je bio i sam Josip Broz. Šverc cigareta preko crnogorskih luka i pristaništa postao biznis grupacije okupljene oko tadašnjeg premijera Crne Gore i njegovih poslovno bezbjednosnih partnera.
Visoki profiti obezbijedili su Đukanoviću enormnu moć u Crnoj Gori, nakon podjele DPS-a. Formirana je bezbjednosnsa služba koja je bila podređena duvanskom biznisu vladara i od koje su s razlogom strijepili kritičari režima, među njima i Duško Jovanović, urednik Dana, preko kojeg je lansirana „Duvanska afera“ koja umalo nije dovela do pada Đukanovića. Šef režima je sačuvao vlast , a Jovanović je ubijen maja 2004. u atentatu čiji nalogodavci niti direktni izvršioci nisu otkriveni. Potpis duvanske mafije je bio očigledan. Glavom je platio i hrvatski novinar Ivo Pukanić, vlasnik „Nacionala”, zbog svojih tekstova i saznanja o „duvanskoj mafiji” o čemu je svjedočio i pred sudom: ubijen je u oktobru 2008. godine, do danas zvanično naručilac njegove likvidacije nije poznat. Za ubistvo Pukanića sudilo se paralelno u Beogradu i u Zagrebu i osuđeni su direktni počinioci koji su ga usmrtili podmetanjem eksploziva.
Ubistvo Jovanovića i Pukanića nije uticalo na nastavak šverca cigareta u Crnoj Gori, ali je novo vrijeme dovelo do novih aktera. Za Đukanovićev režim to je bila zlatna koka koja je čuvala njegov tron sve do 30. avgusta 2020. godine.
Zato javnost u Crnoj Gori s nestrpljenjem očekuje odgovor na pitanje: da li je napokon došlo vrijeme da se sa ovih mutnih događaja, kroz koje smo prošli i zbog kojih smo silno osiromašili, a mnogi se u toj tranziciji enormono obogatili, napokon podigne magla, ili će sve zbog nekih drugih „viših“ interesa utonuti u još veći mrak.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
Ponovo lazes kako je samo tebi uobicajeno.Pokazi dokaz,ili da je neko relevantan rekao da se Djuka pozvao na imunitet.Samo mastis i podmeces kao da si skolovan na pink a ne kod Sloba.hahaha