Crkva i Srbija su mu opsesija: Vučić najavio da će dati hranu i Crnoj Gori, Milo nastavio da ga napada!

Aktuelni predsjednik Crne Gore i lider opozicije Milo Đukanović u najnovijem medijskom nastupu ponovo se obrušio na zvaničnu Srbiju tvrdeći da su prijetnje način na koji ona rješava probleme. Komentarišući aspiracije tzv. države Kosovo da se učlani u NATO savez, Đukanović ne vidi krivca u tzv. Kosovu niti u u tome što nekoliko država koje su NATO članice ne priznaju Kosovo kao nezavisnu državu, već se po starom dobrom običaju obrušio na Srbiju kazavši da ne odobrava prijeteće riječi i zna da se na taj način ne rješavaju problemi u međusobnim odnosima.

Očigledno Đukanović u svom sljepilu ne vidi da je upravo on taj koji doprinosi nestabilnosti regiona u ovim tmurnim vremenima po cijeli svijet, kada je svebalkansko jedinstvo nešto čemu moramo da težimo. Zbog krize izazvane ukrajinskim ratom, cijeli svijet je pogođen ekonomskom krizom, a jedinstvo regiona je potrebnije nego ikad. Davati ovakve nepromišljene izjave koje idu na štetu Srbije sigurno nisu put ka tome.

Ono što je još apsurdnije jeste što napad na zvaničnu Srbiju dolazi u vremenu kad je država Srbija na čelu sa Aleksandrom Vučićem kazala da ne može da prihvati to da „u Beogradu budu siti, a da u Skoplju, Banja Luci i Podgorici ljudi budu gladni“. Ovim je predsjednik Srbije najavio i pomoć Srbije Crnoj Gori ali i regionu težeći tome da se balkanski narodi ujedine u ovim tmurnim vremenima, što očigledno Đukanović ne vidi. U svom političkom delirijumu, lider crnogorske opozicije očigledno ne može da prihvati da od „mrzne“ Srbije dolazi ikakva pomoć, i time želi da napadne one koji su nam najbliži.

Ponovo je Đukanović, što i ne čudi, optužio Srbiju da širi prorusku politiku na Balkanu, čime ponovo kreira atmosferu nepostojeće ugroženosti Crnogoraca i Crne Gore od strane Srbije, čime, evidentno je, traži alibi za sva svoja nepočinstva i za to bira najbolji model – napad na zvanični Beograd. Očigledno je da balkanski političari konstantno biraju ono što je najlakše za njihovu političku karijeru i jačanje popularnosti među ekstremistima sa Adžića krivine na način što će pljunuti na Srbiju i sve što je srpsko, čime zadovoljavaju nacionalistički opijatski trans belvederskih barjaktara.

Što se grbo rodi – vrijeme ne ispravi. Šta i očekivati od inicijatora napada na svetinje Srpske pravoslavne crkve i potencijalnog valorizatora buljaričkog crkvenog zemljišta osim da ujede ruku koja će da hrani i njega ali i cijelu Crnu Goru u najtežim vremenima po svijet. Vaistinu, najfenomenalniji politički potez ikad, kakav politički mag! Balkan boljeg ne pamti.