Piše: Montre
Svaka igra ima pravila. Njih postavlja tvorac, ali ih poštuju svi. Ako ih prekršimo, igra gubi svoj smisao.
To važi i u politici. Milo Đukanović i DPS postavili su pravila igre u Crnoj Gori — zakone, institucije, pravosuđe — sve skrojeno po njihovoj mjeri.
Lično, ne mislim da je Milo srbomrzac. On je kumrovački omladinac, prošao sve škole tog sistema i pažljivo je odabran u moćnom kadrovskom mehanizmu. Današnji HR smiješan je u poređenju s kadrovskom pripremom tog vremena.
Njegovi sljedbenici, oni što se fanatično ogrću zastavama, samo su pioni u njegovoj igrici.
Milo udara po Srbima i Srbiji, ali radi to po istom receptu kao Tito. A Tito je to radio iz istog razloga kao Milo — da učvrsti svoj položaj.
Tito je Srbiju podijelio na Srbiju i autonomne pokrajine, uveo crnogorsku narodnost, a kasnije i muslimansku (današnju bošnjačku, 1993.).
Zato je Tito fanatično progonio Dražu, a njegovom grobu ni danas nema traga. Znao je da mu najveću opasnost predstavlja srpski faktor — da ga jedino Srbi mogu srušiti.
Tito, s druge strane, nije progonio Pavelića, jer mu Pavelić jednostavno nije ugrožavao tron.
Iz istih motiva Milo je udarao po DF-u, jer je znao da ga jedino DF, tj. Srbi, mogu srušiti. To se i desilo, ali tek uz Dritanovu pomoć.
Zakon o državljanstvu ostao je netaknut, upravo zato da Milo i dalje kontroliše demografsku strukturu i glasačko tijelo. Na taj način, omogućio je sebi tri decenije vladavine. Diskriminacijom u glasanju, desetine hiljada ljudi ostale su bez prava glasa. A sve to omogućilo mu je da stekne enormnu moć i bogatstvo.
Njihov pad 30. avgusta 2020. godine, stoga, nije značio i poraz. Pravila su ostala, a DPS i dalje kontroliše sve poluge moći — novac, sudstvo, resurse.
Nove strukture, umjesto da mijenjaju pravila, pokušavaju da „pobijede“ u toj igri. To jednostavno — ne ide.
A zašto današnja vlast, prije svega PES, to ne radi?
Zato što su naivni. Nasjeli su na priču zapadnih susjeda da ulazak u EU nije moguć ako se Milova pravila mijenjaju. Milova pravila, pak, garantuju da Srbi ostanu manjina u Crnoj Gori. PES naivno misli — uđimo u EU pa ćemo sve to ispraviti. Nećemo. To je iluzija.
Milanović je, između redova, rekao da od proširenja EU nema ničega, osim možda za Crnu Goru — ali pod uslovom da očisti svoj politički život od Srba. Hrvate žulja to što ih u Crnoj Gori ima 33% umjesto projektovanih 3,3%.
Danas je DPS i dalje najjača stranka, a PES, umjesto da demontira stari poredak, pokušava da igra po njegovim pravilima. Takav pristup vodi u poraz, a DPS sve više jača.
Ako se pravila ne promijene, sve će ostati po starom. DPS će se vratiti na vlast, a krivca neće trebati dugo tražiti.
Već za pola godine pokrenuće glasanje o povjerenju Mandiću, i sve su prilike da će skupiti 41 glas.
Zato je jedini spas za Crnu Goru i Srbe u njoj — donošenje novih pravila. A sve počinje izmjenom Zakona o državljanstvu.
Pravila igre treba da budu poštena i da svakom igraču pruže istu šansu. A Milova pravila su pravila kazina, gdje je u startu prednost data priređivaču igre, tj. njegovom tvorcu.
A to vidimo kroz sudske odluke. Džaba SDT hapsi, kad će ih sudovi sve osloboditi na kraju. Takva su pravila igre.
Ili mijenjajte pravila Milove igrice, ili poslije nema ljutnje.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
